Prostorni plan se izrađuje u trenutku kada još uvek ne postoji nacionalni Plan razvoja, koji treba da definiše prioritete razvoja Republike Srbije i sa kojim Prostorni plan treba da bude usklađen. Plan razvoja još uvek nije donet, pa se postavlja pitanje svrsishodnosti izrade Prostornog plana. U nedostatku jasno postavljenih prioriteta razvoja, neprihvatljivo je zasnivanje Prostornog plana na podacima i dokumentima koji su istekli ili jednostavno - ne postoje. Na primer, u Prostornom planu se navodi da on sadrži i prioritete Nacionalnog investicionog programa do 2025. godine iako, prema zvanično dostupnim informacijama, Vlada Republike Srbije nikada nije usvojila ovakav dokument.
U nedostatku šireg društvenog dijaloga o Prostornom planu, organizacije civilnog društva i stručnjaci su započeli analizu i konsultacije o ovom dokumentu. Tim povodom će u četvrtak 29. aprila u 12 časova biti organizovan onlajn javni događaj, tokom kog će svi zainteresovani građani i građanke moći da čuju ključne nalaze analize Prostornog plana, ali i da podele svoje mišljenje i komentare. Pozivamo vas da nam se priključite tom prilikom, a sva obaveštenja o održavanju samog događaja biće dostupna OVDE. Pozivamo i širu javnost, stručnjake, druge organizacije i građane da se upoznaju sa sadržajem Prostornog plana, pošalju svoje komentare na predstavljena dokumenta do 5. maja 2021. godine. Komentari se mogu dostaviti jedinicama lokalne samouprave ili direktno Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Sektoru za prostorno planiranje i urbanizam, na adresi Nemanjina 22-26, 11000 Beograd, kao i putem elektronske pošte na adresu [email protected]. Javnost će moći da preuzme i u svoje ime pošalje i komentare koje su organizacije civilnog društva i stručnjaci pripremili tokom analize Prostornog plana. Komentari se mogu preuzeti OVDE. Beogradska otvorena škola, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Ministarstvo prostora, Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu – RERI, Centar za istraživanje biodiverziteta, Organizacija za političku ekologiju Polekol, Inicijativa Pravo na vodu, Svetska organizacija za prirodu WWF Adria, Mladi istraživači Srbije, Centar za ekologiju i održivi razvoj - CEKOR, Društvo arhitekata Novog Sada, Inženjeri zaštite životne sredine, Nova planska praksa.
0 Comments
Napori da se svim građanima i građankama omogući dostupna i čista pijaća voda, te zaustavi zagađenje otpadnim vodama, od ogromnog su značaja za društvo. Nakon nekoliko decenija zanemarivanja donosioci odluka na nacionalnom i lokalnom nivou prepoznali su važnost problema. U političkim programima kao i u postupcima izvršne vlasti može se videti povećano delovanje na širokom polju zaštite životne sredine, ali i obećanja da će građanima biti omogućeno konkretno pravo na bezbednu vodu. Na primeru Zrenjanina oslikava se sva opasnost od klijentelizma, investitorski skrojenih zakona i nepostojanja sistema vladavine prava i pravne sigurnosti. Posledice, naravno, najviše pogađaju one koji su odveć ugroženi. Veliki broj onih koji nemaju novca za flaširanu vodu koriste vodu iz vodovoda i time ugrožavaju svoje zdravlje. Ove godine obeležena je neslavna 17. godišnjica otkad je sanitarna inspekcija zabranila vodu iz gradskog vodovoda za piće i pripremu hrane.
Organizacija za političku ekologiju Polekol i inicijativa Pravo na vodu izradili su u saradnji sa CRTA studiju slučaja koja daje hronologiju ovog problema, u želji da se problem sa pijaćom vodom u Zrenjaninu konačno reši. Ovo je takođe upozoravajuća priča i za sva ostala mesta u Srbiji, šta može da se desi kada korupcija i privatni interes nadvladaju javni. Kompletno istraživanje preuzmite ovde: Fabrika žednih. Inicijativa Pravo na vodu i organizacija za političku ekologiju Polekol održale su promociju nove studije o planovima za prečišćavanje otpadnih voda prestonice pod nazivom "Bistra slika voda Beograda". Ovo istraživanje rađeno je sa namerom da pruži sistematičan pregled javno dostupnih informacija o toku i ishodu pregovora o izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda „Veliko selo”, vođenim sa kompanijom China Machinery Engineering Corporation, kao i prikaz planskog okvira izgradnje ovog postrojenja, čija je izrada trajala paralelno sa tokom navedenih pregovora. PPOV „Veliko selo” je najveće od 11 planiranih postrojenja, koja bi trebalo da omoguće prečišćavanje 80% otpadnih voda Beograda. Izgradnjom postrojenja Beograd bi prestao da bude jedina evropska prestonica koja otpadne vode izliva direktno u svoje reke i neposrednu okolinu. O problemima u vezi sa izgradnjom fabrike govorila je glavna istraživačica, arhitektica i urbanistkinja Ksenija Radovanović. Ona je ukazala na to da je javnost o planiranju, ugovaranju i izgradnji postrojenja bila obaveštavana gotovo isključivo putem medija. I javnost i potencijalni komercijalni partneri su, pokazuje istraživanje, ostali uskraćeni za mogućnost učešća u procesima odlučivanja o tehnologiji postrojenja, finansiranju projekta i rokovima izgradnje, a pregovori su vođeni sa samo jednim partnerom kome je posao i poveren. Branislav Denis Božović, hidrogeolog i nekadašnji sekretar za zaštitu životne sredine grada Beograda, je uputio publiku u ekološke i zdravstvene aspekte značaja prečišćavanja otpadnih voda. On je upozorio na to da ne smemo zanemarivati njihov štetan uticaj ni u kom smislu. Kako kaže, za opštu javnost najupadljiviji znak zagađenja neprečišćenim otpadnim vodama predstavlja njihov neprijatan izgled i miris, koji se prečesto prenebregavaju i smatraju sekundarnim pitanjem estetike ambijenata. Njih bi, međutim, trebalo tumačiti kao ozbiljan signal za opasnost, simptom prisustva čestica koje mogu izrazito nepovoljno delovati na zdravlje ljudi i živog sveta. Božović smatra da javnost nije dovoljno upućena u problematiku zaštite životne sredine i da bi trebalo raditi na povećavanju učešća građana u planiranju i odlučivanju, kao i na očuvanju postojećih prirodnih i stvorenih resursa. Čedo Maksimović, ekspert za upravljanje vodama i zaštitu životne sredine, je objasnio koliko skupo može da košta pogrešan izbor tehnologije. Kao jednu od ključnih karakteristika savremene tehnologije naveo je decentralizovanost sistema, zahvaljujući kojoj se može štedeti na prostoru, izgradnji i održavanju infrastrukture te energentima koji se troše na transport otpadne i prečišćenih voda. Savremeni sistemi dugoročno štede i novac. Kod nas će se, ipak, najverovatnije ugrađivati zastarela tehnologija, i to ne samo u Velikom selu. U Srbiji je potrebno između 250 i 300 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Maksimović, profesor emeritus Imperijal koledža, apelovao je na predstavnike republičke vlasti i lokalnih samouprava, kolege i građane da dobro razmisle o izboru postrojenja u korist dugoročnog boljitka za građane i životnu sredinu. Događaj je bio prenošen uživo preko Facebook stranice Pravo na vodu u ponedeljak, 19. aprila, a moderator je bio Milan Zlatanović iz Polekola. Snimak možete pogledati ovde. Publikacija “Bistra slika voda Beograda” je nastala u okviru projekta Beogradske otvorene škole „Zeleni inkubator“, koji se sprovodi uz finansijsku podršku Evropske unije, Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom i Fondacije Fridrih Ebert. Stavovi i mišljenja autora izneti u publikaciji ne predstavljaju zvanične stavove Evropske unije, Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom, Fondacije Fridrih Ebert ni Beogradske otvorene škole, i za njih je isključivo odgovoran Polekol. // english below
Desnica se već dugo povezuje sa negiranjem klimatskih promena i opravdavanjem industrijskog zagađenja. Međutim, izgleda da se ova retorika menja, a pitanja zaštite životne sredine pojavljuju se kao centralna za desničarsku politiku. Na Zapadnom Balkanu, ekološki problemi se pojavljuju kao mobilizatorski faktor različitih političkih aktera i društvenih pokreta. Teme koje tradicionalno okupiraju progresivni zeleni, sada dolaze u fokus populističke desnice, otvarajući nova polja za dopiranje do i angažovanje inače politički pasivnih građana. Predvođene neodrživom reindustrijalizacijom, rastom u građevinskom sektoru i novim, često stranim ulaganjima u rudarstvo, fosilna goriva, zauzimanje zemljišta i uništavanje prirode, pretnje po životnu sredinu sve više mobilišu građane na talasu protivljenja vladajućim elitama. Uočivši gubitak EU perspektive i povećanu post-činjeničnu krizu tokom pandemije, desnica ne propušta svoju šansu. Borba za prirodu često je oslikana nacionalističkim i tradicionalističkim narativima. S druge strane, čini se da zeleni i levica ne idu u korak sa ovakvim razvojem događaja, slabih sposobnosti da ponude kredibilne alternative često populističkim narativima lokalnih pokreta. Inicijative civilnog društva za zaštitu životne sredine i organizacije za društvenu pravdu i ljudska prava nisu dovoljno povezane i njihovo znanje i iskustva su atomizovani. Pored toga, mnogi akteri insistiraju na tome da je životna sredina suštinski apolitično pitanje, optužujući jedni druge za “preotimanje“. Ovi procesi se ne dešavaju samo na Zapadnom Balkanu, ali postoje važne specifičnosti vezane za noviju istoriju i genealogiju zelenog pokreta. U kontekstu zamagljene EU perspektive za Zapadni Balkan, i u odsustvu jakih zelenih i levih alternativa, da li će desničarski populizam uspeti da prisvoji temu ekološke pravde? Kako se progresivnim snagama može pomoći da povedu u ekološkim borbama? Ovaj razgovor otvara jedno od mnogih važnih pitanja o budućnost zelene politike u Evropi. Zadovoljstvo nam je da ovom prilikom predstavimo i prevode na naš jezik publikacija sa širom analizom političke ekologije iz perspektive zelenih - dva izdanja Green European Journal: A World Alive: Green Politics in Europe and Beyond i 2049: Open Future. Govornici: Balša Lubarda je ekološki sociolog specijalizovan za komunikaciju u zaštiti životne sredine, radikalizam, desničarsku politiku i političke ideologije. U Centru za analizu radikalne desnice je doktorski saradnik i šef Jedinice za istraživanje ideologije, a takođe je član Inicijative za emancipatornu ruralnu politiku (Evropska sekcija). Njegova istraživanja su objavljena u recenziranim časopisima kao što su Environmental Values, Sociologia Ruralis i neakademskim medijima, uključujući New Eastern Europe, Fair Observer, Open Democracy, Undisciplined Environments, Altre Economia itd. Damir Zejnulahović je istraživač-saradnik na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju i doktorand sociologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Fokus njegovih istraživačkih interesovanja su politička sociologija, sociologija znanja, kritika ideologije i analiza razvoja kapitalističkog svetskog sistema. Iva Marković je aktivistkinja za zaštitu životne sredine i istraživačica političke ekologije iz Beograda. Trenutno je fokusirana na vodu kao javno dobro i na alternativne politike održivog upravljanja prirodnim resursima. Interesuju je zajednička dobra (commons), društveni aspekti klimatskih promena, pravedna energetska tranzicija i ekofeminizam. Koosnivačica je inicijative Pravo na vodu, organizacije za političku ekologiju Polekol, mreže žena za životnu sredinu i aktivna je u kampanji Spasimo plavo srce Evrope protiv malih hidroelektrana na Balkanu. Moderatorka: Aleksandra Tomanić, izvršna direktorka European Fund For Balkans i Ujedinjeni Balkan za čist vazduh Praktične informacije: Registracija putem Zoom platforme je otvorena ovde: https://us02web.zoom.us/.../tZMtceyuqDotHdBOhZUOcp3TpxmPt... Simultano prevođenje sa BHS na Engleski jezik biće obezbeđeno za ovaj događaj. ----------------- The right-wing has for a long time been associated with climate denial and justifications of industrial pollution. However, this rhetoric seems to be changing, and environmental issues are becoming central to right-wing politics. In the Western Balkans, environmental problems are emerging as a mobilizing factor across different political actors and social movements. Issues that are traditionally claimed by the progressive greens, are now coming into focus of the populist right, opening new fields for reaching and engaging otherwise politically passive citizens. Driven by the unsustainable re-industrialization, the growth in the construction sector, and new, often foreign investments in mining, fossil fuels, land grabs and destruction of nature, environmental threats are ever more mobilizing the citizens on the anti-establishment wave. Catching sight of the loss of the EU perspective and the increased post-truth crisis during the pandemic conditions, the right wing is not missing their chance. The struggle for nature is often painted with nationalist and traditionalist narratives. On the other hand, the greens nor the left do not seem to be keeping pace with these developments, appearing unfit to offer credible alternatives to often populist narratives of the local grassroots movements. The environmental civil society initiatives, and the social justice and human rights organizations, are not connected enough, and their knowledge and experiences are atomized. In addition, many actors are insisting that the environment is intrinsically an apolitical issue, accusing each other of "hijacking" it. These processes are not only happening in the Western Balkans, however there is an important specific context related to the recent history and genealogy of the green movement. In the context of a blurred EU perspective for the Western Balkans, and in the absence of strong green and left alternatives, will the right wing populism succeed in appropriating the topic of environmental justice? How can the progressive forces be enabled to take the lead in environmental struggles? The discussion is opening one of the important questions of many about the future of green politics in Europe. We are happy to use this opportunity to present Serbian translations of the publications with extended analysis of political ecology from the greens perspective - the Green European Journal editions: A World Alive: Green Politics in Europe and Beyond and 2049: Open Future. Speakers: Balša Lubarda is an environmental sociologist specializing in environmental communication, radicalism, right-wing politics and political ideologies. He is also a Doctoral Fellow and the Head of Ideology Research Unit at the Centre for Analysis of the Radical Right, as well as a member of the Emancipatory Rural Politics Initiative (European branch). His research has been published in peer-reviewed journals such as Environmental Values, Sociologia Ruralis and other non-academic outlets, including New Eastern Europe, Fair Observer, Open Democracy, Undisciplined Environments, Altre Economia etc. Damir Zejnulahović is a research assistant at the Institute of Philosophy and Social Theory and a PhD student of sociology at the Faculty of Philosophy of Belgrade University. The focus of his research interests are political sociology, sociology of knowledge critique of ideology and the analysis of the development of the capitalist world system. Iva Marković is an environmental activist and researcher in political ecology from Belgrade. Her current focus is on water as a common good, and alternative policies for sustainable governing of natural wealth. Her interests are in commons, natural resources management, social impact of climate change, degrowth, just energy transition and ecofeminism. She is involved in organizing left and green actors and networking inside the environmental movement. She is a co-founder of Right to Water (Pravo na vodu) initiative, organization for political ecology Polekol, Women For Environment network, and active in the Save the Blue Heart of Europe campaign against small hydro projects in the Balkans. Moderator: Aleksandra Tomanić, Executive Director European Fund for Balkans/ Balkans United for Clean Air Practical information: Registration via Zoom platform is now open here: https://us02web.zoom.us/.../tZMtceyuqDotHdBOhZUOcp3TpxmPt... Simultaneous interpretation BHS - English will be provided for this event. Zaštita životne sredine je u Srbiji do sada bila na marginama politike. Dugotrajan nemar, bezakonje i neodgovornost nosilaca javnih funkcija na svim nivoima, doveli su nas do toga da je naša zemlja jedna od najzagađenijih u Evropi.
Državne institucije umesto da sprovode propise i štite javni interes, otvoreno se stavljaju u zaštitu ekonomskih interesa bahatih pojedinaca. Zagađivači su razvili svest o nepostojanju posledica za svoje postupke, pa se u skladu sa time i ponašaju. Strategije zaštite životne sredine, i kada postoje, ne sprovode se. U poslednjoj deceniji, sve vlasti, na svim nivoima, bez ikakvih posledica su nenamenski potrošile više od pola milijarde evra koje su bile namenjene zaštiti životne sredine. Ozbiljna ulaganja u infrastrukturu, pošumljavanje i zaštitu prirode čekaju bolja vremena već trideset godina. Budućnost sveta u kojem živimo nije svetla. Ekonomske krize izazvane sistemskom pohlepom, društvene krize izazvane nemilosrdnom eksploatacijom ljudi i prirode, klimatske promene, nedostatak pijaće vode, nepogode u poljoprivredi, pandemije, već su postale deo naše svakodnevice, a u budućnosti možemo samo očekivati da se stanje pogorša. Zato brinemo da li će se naša zemlja i naše društvo, u stanju u kakvom se nalaze, izaći na kraj sa ovim problemima. Alternativa može biti samo ozbiljna politika održivog razvoja, koja nije samo „ukras na reveru“, već pokretač promena, koji prožima sve društvene oblasti – privredu, poljoprivredu, energetiku, obrazovanje, kulturu, socijalnu politiku. Potrebna nam je politika koja će transformisati celo društvo u pravcu održivosti, pravičnosti, solidarnosti, cirkularne ekonomije, dugoročnog planiranja, gde će se zaštita životne sredine biti neupitni javni interes, a ne deo marketinga, biznis šema, ili političkog oportunizma. Kao odgovorni i zabrinuti građanke i građane Srbije, zahtevamo od svih državnih institucija, političkih i društvenih elita, hitno rešavanje problema u životnoj sredini. Zahtevamo: Poštovanje Ustava i postojećih zakona u oblasti zaštite životne sredine! Zahtevamo Ustavom zagarantovano pravo građanki i građana Republike Srbije na zdravu životnu sredinu; strogu i doslednu primenu zakona i standarda koji omogućuju ovo pravo, sudsko procesuiranje i kažnjavanje svi kojih uništavaju reke i šume, koji zagađuju vodu, vazduh i zemljište, koji uništavaju zaštićene vrste i njihova staništa - kao pojedinci i posebno kao kompanije. Da sve institucije rade u javnom interesu i u skladu sa voljom stanovništva, bez političkih i interesnih pritisaka, a da zaposleni u tim institucijama snose profesionalnu odgovornost za nečinjenje ili štetno postupanje. Sa tim u vezi, tražimo smenu nadležnih u svim institucijama za zaštitu životne sredine zbog nečinjenja, i postavljanje stručnih i kredibilnih ljudi na njihova mesta. Usklađivanje propisa sa najvišim standardima zaštite životne sredine! Zahtevamo da se izmenama Zakona o proceni uticaja, Zakona o strateškoj proceni uticaja i drugih propisa proširi lista projekata za koje se mora ili može zahtevati izrada studije o proceni uticaja na životnu sredinu, uključujući i primenjena geološka istraživanja, da se spuste propisani kapaciteti za izradu studije i jasno odrede propisane mere zaštite životne sredine u slučaju da izrada studije nije potrebna. Izmenama Zakona o strateškoj proceni uticaja treba uvesti kazne u slučaju da nije postupljeno u skladu sa Zakonom. Tražimo izmene Zakona o budžetskom sistemu koje će vratiti namenski karakter ekološkim naknadama i naknadama za zakup poljoprivrednog zemljišta, kao i da se sprovedu kazne za nenamensko trošenje; da se Zakonom o budžetu sredstva republičkog Zelenog fonda znatno uvećaju, da se izmeni Pravilnik o obrascu programa korišćenja sredstava budžetskog fonda i izveštaj o korišćenju tih sredstava, da se povećaju kapaciteti inspektorata, da se ulaže u javne institucije koje vrše stručne analize, istraživanja i monitoring stanja životne sredine. Zbog manjka prakse, neophodna je edukacija sudija i tužilaca u oblasti zaštite životne sredine i zastite prirode, kako bi se izbegao voluntaristički pristup kada su u pitanju prekršaji iz ove oblasti. Tretirati korupciju u zaštiti životne sredine kao zasebnu i oblast od posebnog značaja u svim antikorupcijskim strategijama i planovima. Učešće građanki i građana u pitanjima zdrave životne sredine! Tražimo da se za projekte koji imaju značajan efekat na životnu sredinu i zdravlje stanovništa, osim informisanja, koriste različiti oblici demokratskog i direktnog odlučivanja kako bi građani imali poslednju reč u ovim procesima. Neophodna je veća integracija lokalne zajednice pri upravljanju zaštićenim područjima. Posebno se protivimo nelegalnim i nelegitimnim takozvanim javnim raspavama o brojnim planskim dokumentima tokom pandemije na kojima nije omogućeno učešće javnosti. Zahtevamo da se aktiviraju i dalje jačaju postojeći mehanizmi za praćenje i zagovaranje u sferi javnih politika i planova, uključujući i praćenje primene rodno i socijalno odgovornog budžetiranja u finansiranju zelene agende. Informisanje i obrazovanje o zaštiti životne sredine na svim nivoima! Tražimo da se dosledno sprovodi Arhuska konvencija i da se stanovništvo blagovremeno i aktivno informiše o stanju životne sredine putem javnih servisa i medija, kao i drugim sredstvima javnog informisanja. Vaspitanje i obrazovanje za zaštitu životne sredine ima važnu ulogu u promeni odnosa čoveka prema okolini i ono treba da predstavlja ozbiljnu strategiju koja se razvija od predškolskog uzrasta i traje čitav život. Samo tako se razvija odgovoran odnos prema okruženju u kom živimo. Zahtevamo da se uspostave novi i dalje unaprede postojeći programi za obrazovanje mladih i odraslih o uticaju klimatskih promena i zagađenja životne sredine, kao i o održivom razvoju na svim nivoima obrazovanja. Zahtevamo ekološki program na javnom servisu Republike Srbije, na kom će se redovno obaveštavati javnost od strane stručne javnosti i aktivista o stanju na terenu, i na taj način osigurati tačne i potpune informacije kako bi se uticalo na svakog pojedinca da promeni odnos prema prirodi. Uspostaviti obavezno obaveštavanje stanovništva u MZ na kojima se planira izgradnja nekih postrojenja, koji mogu doprineti značajnom smanjenju kvaliteta života stanovništva. Zahtevamo od Agencije za zaštitu životne sredine da napravi platformu koja će sadržati sve najznačajnije informacije o kvalitetu životne sredine u Srbiji, na način koji je građanima jasno razumljiv i lako dostupan. Takođe tražimo od Agencije da unapredi svoj sistem monitoringa kvaliteta vazduha i proširi mrežu mernih stanica širom Srbije, kako bi svi stanovnici imali pravovremene i kredibilne informacije. Zaštitu prirode! Tražimo da se novim Zakonom o zaštiti prirode promeni model upravljanja zaštićenim područjima tako da se poveća ukupna površina pod zaštitom, kao i površine u prvom stepenu zaštite i obezbedi suštinsko sprovođenje mera i adekvatno finansiranje zaštite prirode. Zahtevamo da se apeli i upozorenja organizacija i svih građana i građanki sa terena uzimaju ozbiljno i pravovremeno. Neophodna je jača saradnja upravljača zaštićenih područja i lokalne zajednice kroz predstavnike udruženja građana. Potrebno je utvrditi model kontrole rada čuvarskih službi u okviru zaštićenih područja. Saveti zainteresovanih strana koji se pominju u Zakonu o nacionalnim parkovima kao obavezni, moraju imati ne samo savetodavni karakter, nego da se bez saglasnosti Saveta ne mogu usvajati planovi upravljanja i godisnji programi upravljanja zaštićenim prirodnim dobrima, kao ni izveštaji o ostvarivanju godišnjih programa i desetogodišnjih planova. Štaviše, ovakav model treba primeniti i u upravljanju svim drugim zaštićenim dobrima. Zaštita svih šuma, obustava seče u zaštićenim područjima i pošumljavanje! Izmenama Zakona o šumama mora se utvrditi obavezna izrada planova pošumljavanja na svim nivoima, prioritetno autohtonim vrstama. Neophodna je zakonska obaveza da se deo poljoprivrednog zemljišta izdvoji za pošumljavanje. Pošumljavanje je posebno urgentno u Vojvodini i drugim ogoljenim delovima Srbije, pored puteva, oko izvora zagađenja, radi ublažavanja udara vetra i radi sprečavanja različitih tipova erozije. Zahtevamo održivo šumarstvo blisko prirodi kao deo strategije borbe protiv klimatske krize. Tražimo da se gazdovanje šumama promeni na način da prioritetna funkcija šuma ne bude proizvodno-ekonomska, već da namena šuma bude zaštitna, ekološka, biološka i kulturna. Dok se ovo ne sprovede potrebna je hitna obustava komercijalne seče šuma u zaštićenim područjima i najstroža kontrola neplanske seče. Obustavu izgradnje i reviziju štetnih projekata MHE! Tražimo moratorijum na izgradnju derivacionih MHE na celoj teritoriji Srbije i brisanje svih lokacija iz prostornih planova, do preispitivanja novog katastra MHE koji mora biti stavljen na uvid javnosti i prihvaćen od strane naučne zajednice i iz oblasti ekologije, zaštite životne sredine, zaštite prirode, ali i društvenih nauka. Momentalno bez izuzetka treba zabraniti izdavanje dozvola za sve MHE koje bilo kojim delom projekta ulaze u zaštićena područja, kao ona za koje se očekuje zaštita. Potrebno je preispitati sve do sada izgrađene projekte i izdate dozvole, kazniti one koji nisu poštovali zakon i procedure, i vratiti reke u stanje u kojem su bile pre izgradnje MHE o trošku investitora. Zahtevamo ukidanje državnih podsticaja za MHE kao načina finansiranja obnovljivih izvora energije. I u ovom pitanju, zahtevamo da lokalno stanovništvo učestvuje u donošenju odluka za izdavanje građevinske dozvole. Očuvanje vodnih dobara! Zahtevamo da se primeni odredba Zakona o vodama koja se tiče vode i vodnog zemljišta kao javnog i neotuđivog dobra. Tražimo da se hitno pristupi odredjivanju granica vodnog zemljišta i da se uskladi sa sa evidencijom katastra nepokretnosti Republičkog geodetskog zavoda od strane nadležnog ministarstv. Zahtevamo da se bez odlaganja sprovode uklanjanje objekata koji ugrožavaju obale, jezera, vodotokove i podzemne vode. Tražimo da se bespravno ograđivanje i privatizacija pristupa vodnim resursima oštro sankcioniše. Eksploatacija šljunka i drugih rečnih agregata mora se staviti pod kontrolu i naći na listi projekata za koje je obavezna studija o proceni uticaja na životnu sredinu. Država treba da garantuje snabdevanje domaćinstava kvalitetnom vodom za piće na neprofitnoj osnovi. Zakon o komunalnim delatnostima treba vratiti na pređašnje stanje, tako da se vodosnabdevanjem može baviti isključivo javni sektor. Gubici u mreži vodosnabdevanja moraju se višestruko smanjiti radi štednje dragocenog resursa. Pitka voda mora biti izuzeta iz komercijalizacije i treba obustaviti dalju prodaju izvorišta za eksploataciju u korist privatnog profita. Zahtevamo da se odmah obustavi privatizacija Instituta za vodoprivredu “Jaroslav Černi” i time spreči dalje urušavanje kredibiliteta nezavisnih instituta i laboratorija od nacionalnog značaja za očuvanje prirodnih dobara. Neophodno je osloboditi naučne radnike privatnih pritisaka, kako bi mogli da deluju posvećeno i u javnom interesu. Javna infrastruktura kanalizacije hitno se mora proširiti, a postojeća obnoviti. Zahtevamo da se postrojenja za preradu otpadnih voda grade po najsavremenijim dostupnim tehnologijama i uz punu transparentost. Poseban inspekcijski nadzor potreban je za industrijske otpadne vode, a postrojenja za preradu otpadnih voda moraju biti obavezan uslov za otvaranje fabrika svih kompanija. Tražimo dosledno sprovodjenje međunarodnog Protokola o vodi i zdravlju. Pored objekata hidroelektrana, zahtevamo da svi urbanistički projekti na ili u blizini vodotokova podležu odluci lokalnog stanovništva i prolaze rigorozne studije uticaja na životnu sredinu. Urbanizacija ne sme da se odvija u širim zonama vodoizvorišta, brana od poplava, niti osetljivih akavtičnih ekosistema. Zdrave urbane sredine! Zahtevamo da se zelenilo u urbanim sredinama proširi, da se ukupno poveća broj stabala i površine pod slobodnim zemljištem. Potrebno je da se slobodne površine koje u sadašnjem stanju vrše funkciju zelenila prevedu i pravno u namenu zelene površine i tako obezbede i za buduće generacije. Zahtevamo da se izbor biljnih vrsta za sadnju u surovim gradskim uslovima vodi osobinama otpornosti i štedljivosti, a da se gde god je moguće zasade ili obnove drvoredi. Tražimo da se u urbanom planiranju primenjuju načela održivosti, nasuprot trenutnom investitorskom urbanizmu. Tražimo povećanje broja javnih česmi i toaleta zarad održavanja javnog zdravlja i higijene. Zahtevamo da se javna saobraćajna infrastruktura uskladi sa potrebama mobilnosti i zaštite životne sredine, što znači smanjenje automobilskog i stimulisanje saobraćaja sa najvećim kapacitetom za prevoz putnika a najmanjim otiskom na životnu sredinu. Neophodno je ulaganje u izdvojenu pešačko-biciklističku infrastrukturu i uvođenje sistema javnih bicikala. Tražimo da se javni prevoz vrati iz ruku privatnika i postane slobodan, održiv i efikasan. Odgovorno upravljanje otpadom! Tražimo da se donese nova Strategija upravljanja otpadom za period 2020-2025. koja će sadržati sveobuhvatnu analizu postojećeg stanja i ispunjenosti ciljeva iz prethodne strategije, kao i jasan, realističan i sveobuhvatan plan za rešavanje nagomilanih problema u ovoj oblasti. Neophodno je da se smanji količina otpada koji se deponuje na divljim, ali i na legalnim deponijama, a da se poveća procenat ponovnog iskorišćavanja otpada i reciklaže. Tražimo uspostavljanje delotvornog sistema proširene odgovornosti proizvođača za sve vrste otpada, i u okviru njega uvođenje depozitnog sistema za ambalažu od napitaka. Uz izgradnju alternativa, tražimo da se Zakon o komunalnim delatnostima u delu kazni za nepropisno odlaganje, odnosno bacanje i spaljivanje otpada mimo za to ovlašćenih postrojenja dosledno sprovodi a da se te kaznene mere dodatno pooštre. Potrebno je da se razviju nacionalni standardi za sakupljanje farmaceutskog otpada (opasnog i neopasnog), kako bi se odredila precizna rešenja koja odgovaraju realnim potrebama Srbije. Pronaći i održivo, sistemsko rešenje za upravljanje i zbrinjavanje animalnog otpada, ambalažnog otpada od pesticida, medicinskog i drugog opasnog i neopasnog otpada koji sada završava na deponijama i direktno ugrožava zdravlje svih građaki i građana. Da dišemo čist vazduh! Prvenstveno, tražimo da izrada plana kvaliteta vazduha bude transparentna u celom procesu, uključujući stručnu i širu, zainteresovanu javnost, kako bi se što brže rešio ovaj gorući problem koji ima većina lokalnih samouprava u Srbiji. Potrebno je obezbediti pravovremene alarme i zdravstvene savete za sve građanke i građane u danima kada je vazduh opasan po zdravlje. Zahtevamo zaštitu osetljivih kategorija stanovništva, mladih i dece kroz privremeno zatvaranje institucija u kojima borave u danima ekstremnog zagađenja. Nužno je odustati od svih štetnih projekata, koji će dodatno zagaditi vazduh naših gradova, poput izgradnje novih termoelektrana. Ne želimo negativne uticaje zidanja megalomanskih građevina koje sprečavaju provetravanje gradova i uništavanje zelenila koje filtrira deo zagađenja. Ne dozvoliti izgradnju spalionica koje ne ispunjavaju kriterijume najbolje dostupne tehnike i zabraniti spaljivanje reciklabilnog i nesortiranog otpada. Kao cilj moramo postaviti prestanak korišćenja fosilnih goriva, posebno uglja, kao i razvoj obnovljivih izvora energije. Zahtevamo bolju kontrolu industrijskih zagađivača i insistiranje na najsavremenijim i najboljim tehnologijama za smanjenje emisija zagađujućih materija, bez izuzetka. Energiju dobru za sve! Zahtevamo izradu i usvajanje Nacionalnog energetskog klimatskog plana koji će propisati promene u energetici u cilju smanjenja emisije gasova „staklene bašte“ i smanjenja energetskog siromaštva; da se emiteri štetnih gasova kazne i efektivno smanje emisije, da se subvencije za prelazak na održivu proizvodnju i potrošnju energije zaista koriste za razvoj obnovljivih izvora energije, energetske efikasnosti i unapređenje infrastrukture, a ne za male hidoelektrane. Hitno je potrebno odlučno krenuti u tranziciju na obnovljive izvore energije, uz posebnu podršku građanskoj energiji, prozjumerima i energetskim zadrugama. Reformisati sistem podsticaja za obnovljive izvore energije tako da on održava ovu politiku. Tražimo urgentno smanjenje zagađenja iz individualnih ložišta, kroz standardizaciju uređaja za loženje, standardizaciju dostupnih goriva koja odlaze u prodaju, edukaciju stanovništva o korišćenju ekoloških goriva, ali i podršku najsiromašnijim kao odlučnu borbu protiv energetskog siromaštva. Zahtevamo kreiranje fonda za zamenu grejnih uređaja građana kako teret mera ne bi pao na već osiromašene građane, ali i radi stimulisanje poboljšanja energetske efikasnosti zgrada. Zahtevamo da svi projekti proizvodnje energije iz obnovljivih izvora prođu višestruku procenu ekološke održivosti. Osim za hidroelektrane i vetroparkove, ovo se posebno odnosi na proizvodnju biomase koja je održiva samo ukoliko se koriste postojeći lokalni otpadni materijali u poljoprivredi i nuspordukti drvne industrije. Potrebno je obezbediti sredstva za unapređenje energetske efikasnosti javnih i privatnih objekata. Raspodela sredstava mora biti socijalno osetljiva tako da građani i građanke koji su ugroženi energetskim siromaštvom budu prioritet. Ovakvim merama bi se smanjila i potrošnja energije i socijalne razlike. Rad termoelektrana do gašenja držati pod kontrolom, a to znači da se svi gasovi iz termoelektrana dovedu u granice normale zaštitom najnovijim elektrofilterima od PM čestica, zaštitom od oksida sumpora odsumporavanjem i zaštitom od oksida azota denitrifikacijom. Urediti pepelišta, njihovo odlaganje i obavezne sanacije i iskorišćenje tog pepela kako ne bi morali dalje da odlažemo i ugrožavamo zdravlje okolnog stanovništva. Sveobuhvatni održivi razvoj! Tražimo da se javne politike okrenu udruženom i hitnom intersektorskom radu na izgradnji društvenog i ekonomskog sistema zasnovanog na principima održivosti - jednakosti, zaštite prirode i zaštite životne sredine. Srbiji je neophodna Strategija održivog razvoja koja će se osloniti na ciljeve Agende 2030. Koji će se primeniti na nacionalnom, lokalnom i regionalnom nivou. Potrebno je revidirati postojeće i zaustaviti nove koncesije za vodne resurse, mineralna i rudna bogatstva kojima se rasprodaju prirodna dobra. Ova dobra pripadaju svim građanima Srbije, a daju se za minimalnu nadoknadu koja nije dovoljna da ni da sanira ekološku štetu koju ovakvi projekti prave. Ne ulaziti u nove megalomanske rudarske i druge poduhvate bez sveobuhvatne socio – ekonomske analize postojećeg stanja i alternativnih scenarija održivog razvoja, niti ih razvijati bez informisanja i pristanka od strane lokalne zajednice. Održivi razvoj mora da uključi privredu i poljoprivredu, posebno ruralni razvoj. Tražimo da se izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Zakona o podsticajima u poljoprivredi i pratećim godišnjim programima, znatno više podstiču mere kontrole kvaliteta zemljišta, mere podizanja zaštitnih pojaseva, a smanji intenzivna monokulturna proizvodnja. Neophodno je da se značajno povećaju iznosi za direktna plaćanja i mere ruralnog razvoja za organsku i tradicionalnu poljoprivredu, adaptaciju na klimatske promene, dobrobit životinja, promociju zdrave hrane. Potrebno je povećati organsku proizvodnju, sa posebnim osvrtom na ekološku proizvodnju u zaštićenim područjima, čemu bi konkretno doprinela posebna jedinstvena otkupna stanica za plasiranje proizvoda. Za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja neophodno je zastupanje interesa ugroženih i/ili marginalizovanih grupa, te svih onih koji su iz bilo kojih razloga onemogućeni/e da razviju svoje pune potencijale usled porekla, socio-ekonomskog statusa, opredeljenja, orijentacije, načina i/ili stila života. Uspostaviti delotvorni i transparentni pravni i normativni okvir za integraciju rodne perspektive u sve politike, programe i budžete vezano za klimatske promene i zaštitu životne sredine. To uključuje praksu i kapacitete za izradu rodne analize koja je integralni deo svakog plana, uključujući planove za vanredne situacije. Verujemo da do istinski održivog razvoja ne može doći u autokratskom društvu, bez iskorenjivanja nasilja, diskriminacije, represije, rasizma i isključivanja društvenih grupa. Pred zdravljem smo svi jednaki, svi imaju pravo na zdravu životnu sredinu! Objedinjeni zahtevi organizacija i inicijativa:
|