Organizacija za političku ekologiju Polekol uz podršku Evropske Zelene Fondacije, organizuje online panel diskusiju pod nazivom “Preko vrednosti do bogatstva - Održivi turizam u Srbiji” koja će se održati u četvrtak, 09.12.2021. u 18 časova na platformi Zoom.
Prijave za ovu diskusiju su na sledećem linku. Iako je turizam prepoznat kao privredna grana koja itekako utiče na razvoj ekonomije i otvaranje novih radnih mesta, iskustvo pokazuje da je njegov tradicionalni način razvitka i poslovanja poguban po životnu sredinu, a samim tim - i po sve nas. Poslovi koje masovni turizam danas generiše su uglavnom sezonski, dok većina prihoda odlazi malom broju velikih kompanija i hotelskih lanaca - što ne doprinosi razvoju lokalnih zajednica. Osim toga, porast kapaciteta vrši veliki pritisak na prirodna bogatstva i dovodi do različitih negativnih uticaja na prirodne specifičnosti podneblja. S druge strane, trendovi pokazuju da se turisti sve više opredeljuju za posetu očuvanim prirodnim područjima, u kojima mogu uživati u sportu i rekreaciji. Povrh toga, pandemija virusa Covid-19 znatno uticala na način na koji putujemo, a primetno je da se ljudi, umesto masovnog, sve više opredeljuju za turizam manjih razmera, koji podrazumeva manje socijalne interakcije i uživanje u prirodi. Šta je budućnost razvoja turizma? Upravo smo kroz projekat “Pravičan i ugljenično neutralan turizam” zajedno sa 6 drugih organizacija iz Evrope (Austrija, Hrvatska, Severna Makedonija, Španija i Srbija) istraživali načine na koje se turizam, kao privredna grana, može transformisati ili/i izgraditi u održivu industriju koja će, ne samo doprineti razvoju lokalne zajednice i ekonomiji, već i istovremeno očuvati prirodna bogatstva za neka buduća pokolenja. Svedoci smo buđenja svesti o zelenim pitanjima u čitavom svetu, ali i Srbiji i regionu. Građani bivaju sve više svesni sopstvene potrebe i želje da žive u zdravom i čistom okruženju. Zato se sve češće uključuju u procese donošenja odluka, zahtevajući osnovno: da se njihovo okruženje razvija na način koji će omogućiti njima, ali i budućim generacijama da uživaju u prirodnim bogatstvima. Srbija je zemlja koja obiluje prirodnim lepotama i ima ogroman turistički potencijal. O tome na koji način možemo bolje da ga iskoristimo za razvoj održivog turizma sa nama će razgovarati:
Za sve ljubitelje putovanja, u četvrtak putujemo u neku lepšu i zeleniju budućnost Srbije. Dobrodošli! Diskusiju “Preko vrednosti do bogatstva - Održivi turizam u Srbiji” organizuje Zelena evropska fondacija uz podršku Polekola, a uz finansijsku podršku Evropskog parlamenta i Green European Foundation.
0 Comments
Da li stanovništvo Beograd ima pravo na pijaću vodu, koliko je vodoizvorište Makiš ugroženo gradnjom planirane trase metroa i potencijalnog naselja, da li postoji opravdanost projekta novog vodoizvorišta na Velikom ratnom ostrvu, ali i koja rešenja bi mogla da se primene na glavni grad kada govorimo o vodosnabdevanju, samo su neka od pitanja koja su pokrenuta na stručnoj diskusiji “Ispod površine voda Beograda: Ima li Beograd pravo na vodu”, održanoj u UK Parobrod. Kao uvod u diskusiju, moderatorka Iva Marković iz inicijative Pravo na vodu podsetila je na nedavno istraživanje koje je sproveo Polekol, a koje je za temu imalo stavove građana na temu životne sredine.
Arhitekta i aktivistkinja Sonja Pavlović na samom početku istakla je značaj i ulogu struke, ali i ulaganja u vodosnabdevanje. Kako je objasnila, odnos prema vodi je krajnje nemaran, a pretnje po prestonicu su velike zbog nagle urbanizacije i porasta stanovnika, kao i nepostojanja kapaciteta da se takvom situacijom odgovorno upravlja.
S tim u vezi, Pavlović je istakla i činjenicu da je voda izostavljena iz Ministarstva zaštitne životne sredine gde se nalaze sva ostala prirodna dobra, a voda je zajedno sa šumama ostala deo Ministarstva poljoprivrede. Profesor hidrogeologije u penziji Zoran Stevanović dao je optimističnu procenu da nećemo ostati bez vode za piće, ali se nameće pitanje kakvog će kvaliteta biti ta voda i koliko ćemo za nju plaćati.
Da je pravo na vodu pravo na dostojanstvo, podseća inženjer hidrogeologije i nekadašnji sekretar za zaštitu životne sredine grada Beograda Branislav Božović.
Govoreći o vodoizvorištu Makiš, Sonja Pavlović naglašava da, čitav niz problema koji postoje uvezi sa njim, potiču od borbe oko zemljišta.
Na značaj vodoizvorišta Makiš za stanovnike prestonice ukazuje i Božović, napominjući da je reč o “žili kucavici” grada Beograda.
I dok se spekuliše o Velikom ratnom ostrvu kao “zameni” za Makiš, profesor Stevanović ukazuje da je reč o nepogodnoj sredini za izgradnju reni bunara.
Bitna tema koje su se panelisti dotakli jeste i budućnost vodosnabdevanja stanovnika okolnih naselja prestonice poput Mladenovca, Sopota, Lazarevca i Grocke.
Održavanje, racionalno korišćenje i nadzor nad upotrebom su indikatori za dobro upravljanje vodama koje naglašava Božović. Za Pavlović je, pak, tu ključno pitanje tretmana otpadnih voda i cirkularne ekonomije.
Na kraju panela, u diskusiju se uključila i publika koja je bila zainteresovana za aktuelnu temu u vezi sa spornim rudnikom litijuma na teritoriji Jadra i Rađevine.
Inicijativa Pravo na vodu i organizacija za političku ekologiju Polekol organizuju stručnu diskusiju pod nazivom “Ispod površine voda Beograda: Ima li Beograd pravo na vodu?” 02. decembra 2021. godine u 13 časova u prostorijama UK Parobrod, ul. Kapetan Mišina 6a.
Protesti širom Srbije često poručuju da se bore za vodu, pa ipak, zaštita i upravljanje vodama slabo su zastupljeni u široj javnosti. O lošem stanju na vodotokovima ili u vodosnabdevanju saznajemo tek kada se dogodi neki akcident poguban po ljude ili drugi živi svet. Ukoliko ga imamo, vodovod smatramo civilizacijskom tekovinom i uzimamo zdravo za gotovo. Kada nam fale vodoprivredni projekti, kažemo da zahtevaju prevelika javna ulaganja i dugoročno planiranje, otežano u zarobljenim institucijama. Uticaj na vode brojnih urbanističkih projekata na teritoriji Beograda poslednjih godina nedovoljno je objašnjen, te i kada se stanovništvu intuitivno probudi interesovanje ili otpor, manjka prostora za naučno utvrđenu argumentaciju stavovima. Građanke i građani skoro i da ne učestvuju u kreiranju javnih politika, a kada se izbore za priliku, demokratska participacija ograničena je manjkom informacija i nepoznavanjem zakonomernosti upravljanja vodama. Zato pitamo najbolje stručnjake da nam pomognu da razumemo problematiku vodosnabdevanja: ● Možemo li reći da stanovništvo Beograda ima pravo na pijaću vodu? Šta su glavne pretnje, neadekvatna urbanizacija, nepostojeća kanalizacija, klimatske promene? ● Da li je Makiško vodoizvorište ugroženo sužavanjem zone sanitarne zaštite i gradnjom planirane trase metroa, a posebno i mogućeg naselja? ● Da li postoji opravdanost projekta novog vodoizvorišta na Velikom ratnom ostrvu? ● Mogu li Mladenovac, Lazarevac, Grocka i Sopot rešiti problem sa vodosnabdevanjem i kako? ● Šta je garant bezbednosti i šta su indikatori da dobro upravljamo sistemom vodosnabdevanja? Ima li dobrih primera u Srbiji ili van nje koji bi se mogli primeniti na Beograd? Govore: - Zoran Stevanović, profesor hidrogeologije na Rudarsko-geološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu - Branislav Božović, inženjer hidrogeologije, nekadašnji Sekretar za zaštitu životne sredine Beograda - Sonja Pavlović, arhitekta i aktivistkinja Uvod i moderacija: - Iva Marković, inicijativa Pravo na vodu Diskusiju možete pratiti i online na našoj Facebook stranici. Diskusiju organizuje Polekol u okviru projekta "Ispod površine voda Beograda" i projekta Zeleni inkubator, koji sprovodi Beogradska otvorena škola, sa partnerima Mladim istraživačima Srbije i Inženjerima zaštite životne sredine uz finansijsku podršku Evropske unije i Fondacije Fridrih Ebert. Predstavljeni rezultati istraživanja “Ispod površine: Javno mnjenje o vodi i životnoj sredini”11/10/2021 Visok nivo zagađenja vazduha i vode, kao i upravljanje otpadom, za većinu građana Srbije jesu ključni problemi kada govorimo o životnoj sredini. Dok se najveći broj njih informiše putem društvenih mreža i podržava ekološke proteste, za ovakvu situaciju mahom krive sebe i institucije, a tek na trećem mestu industriju. Sve ovo su neki od zaključaka koji su proizašli iz istraživanja stavova građana o životnoj sredini “Ispod površine: Javno mnjenje o vodi i životnoj sredini” Organizacije za političku ekologiju Polekol koje možete pogledati ovde. Na konferenciji održanoj 8. novembra u Medija centru, na kojoj su i predstavljeni rezultati istraživanja, Iva Marković iz organizacije Polekol objasnila je da su građani u velikoj meri svesni zagađenja svoje okoline, a da je posebno interesantan podatak da odgovornost za to mahom preuzimaju na sebe.
Takođe, jedan od važnih podataka jeste i taj da većina građana smatra da Srbija ne upravlja adekvatno svojim vodnim resursima, protivi se njihovoj privatizaciji i ocenjuje da je bolje ulagati u preventivu kako bi se izbegli ekološki problemi. Mnogi od njih podržavaju inicijativu za ustavnu i zakonsku zaštitu voda kao javnog dobra i pitke vode kao ljudskog prava.
Društvene mreže jesu ključni izvor informacija o stanju životne sredine, kao i razgvori ljudi sa svojim prijateljima ili poznanicima. Mediji ovde zauzimaju sekundarnu ulogu, ali među njima primat imaju televizije sa nacionalnom prekvencijom.
On je takođenaveo da se u istraživanju pokazalo da su ispitanici iz Beograda informisaniji i spreminiji da se angažuju oko ovih pitanja, ali i da imaju najmanje poverenja u institucije. Novinarka Centra za istraživačko novinartsvo Srbije (CINS) Dina Đorđević podelila je i svoje iskustvo sa terena gde je, baveći se ekološkim problemima, došla do zaključka da su ljudi zapravo “prinuđeni” da budu dobro informisani o svojoj životnoj sredini.
Protiv privatizacije instituta "Jaroslav Černi" 25.000 ljudi, za privatizaciju 7 direktora11/9/2021 Preko 25 000 građanki i građana do sada je potpisalo peticiju koju je juče grupa organizacija predala Ministarstvu privrede protiveći se spornoj privatizaciji Instituta za vodoprivredu “Jaroslav Černi”.
Institut za vodoprivredu “Jaroslav Černi” sledeće godine obeležava 75 godina postojanja. U susret jubileju, ova vodeća naučnoistraživačka organizacija u oblasti zaštite voda u Srbiji i jedna od najuglednijih takvih organizacija u regionu biće privatizovana. Tačnije, prema informacijama dostupnim javnosti, 92% akcija koje su do sada bili u vlasništvu države Srbije, mogu preći u ruke konzorcijumu koji je okupio Milenijum tim, kompanija koja se bavi izgradnjom hidrotehničkih objekata, infrastrukturnih objekata, specijalnim radovima, konsaltingom i građevinskim inženjeringom. Pomenuta firma je, između ostalog, angažovana na izgradnji ”Beograda na vodi”, dobila je i 10 miliona evra bespovratne pomoći od države za kupovinu Vranjske banje, dok se pominje i kao mogući izvođač izgradnje beogradskog metroa. Nije, međutim, u potpunosti jasno koji je konkretan razlog za privatizaciju. Svakako to nije loša finansijska situacija, jer Jaroslav Černi, kako je i generalni direktor Dejan Divac potvrdio, posluje u plusu. Institut Jaroslav Černi učestvovao je u izgradnji najvažnijih hidrotehničkih objekata i sistema na ovim prostorima i nastavlja da učestvuje na sličnim projektima. Institut zapošljava 235 (većinom) visoko obrazovanih radnika, stručnjaka u oblastima kojima se bave. Svojim naučnim analizama i stručnim rešenjima treba da garantuje odgovorno upravljanje vodama na teritoriji cele Srbije. Zbog čega se onda insistira na privatizaciji? U Javnom pozivu za prikupljanje ponuda koje je u maju objavilo Ministarstvo privrede, kvalifikacioni uslovi za kupovinu Instituta bodu oči. Naime, jedini kvalifikacioni uslov za ponuđače koji je Ministarstvo navelo je visina ponude. Ukratko, ko god da ponudi najviše novca dobija Institut da s njim radi šta mu je volja. Budući da se Milenijum tim ne bavi naučnoistraživačkim radom, postavlja se pitanje zašto bi takvoj firmi bilo u interesu da kupi naučni institut? Možda zato što bi na taj način olakšali sebi pribavljanje saglasnosti za izvođenje radova upitnih za kvalitet vodosnabdevanja Republike Srbije? Prodajom bi se stručno znanje direktno stavilo u funkciju privatnog interesa, čime se ugrožava stručnost, nezavisnost i integritet Instituta i pravo svih nas na pitku vodu i bezbednu životnu sredinu. Milenijum tim je, navodno, rukovodstvu Instituta ponudio formiranje konzorcijuma u kojem bi pored te kompanije bili i generalni direktor Dejan Divac i šest izvršnih direktora koji bi učestvovali sa ukupno 30% u tom konzorcijumu. Po Divčevim rečima, to znači da bi njih sedmorica sa Milenijum timom “srazmerno delila efekte uspeha i neuspeha budućeg poslovanja, što istovremeno znači i obavezu srazmernog ulaganja”. Ovo, iako nije zakonom zabranjeno, u najmanju ruku je problematično i budi osnovanu sumnju na nečiste radnje, imajući u vidu projekte koje Institut realizuje i koji ga tek očekuju, kao i opšte stanje nezavisnih institucija u zemlji. Povrh svega, na osnovu Zahteva za pristup informacijama od javnog značaja upućenog Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, dobili smo informacije koje pokazuju da proces privatizacije nije sproveden u skladu sa Zakonom o nauci i istraživanjima, članu 57. Naime, obaveza Ministarstva prema ovom zakonu bila je da izradi poseban program na osnovu kog se privatizuje Institut, a koji bi bio upućen Vladi RS na usvajanje, i koji se izrađuje na osnovu mišljenja Nacionalnog saveta za naučni i tehnološki razvoj, posebnog tela u okviru Ministarstva. Ovo je moralo da prethodi procesu privatizacije. Prema odgovoru Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Ministarstvo nije pripremilo materijal za Nacionalni savet za naučni i tehnološki razvoj na osnovu kog bi ovo telo donelo mišljenje, niti je izradilo poseban program na osnovu kog bi se “Jaroslav Černi” privatizovao. Vezano za zahtev grupe organizacija i pojedinaca, da se Institut “Jaroslav Černi” proglasi institutom od strateškog interesa, što bi ograničilo njegovu privatizaciju na 49%, Ministarstvo je u odgovoru na Zahtev pristupu informacijama od javnog značaja navelo da nije pripremalo nikakav dokument kojim bi se ovo sprovelo u delu. Konačno, po ko zna koji put postavljamo pitanje: zašto nadležni organi Republike Srbije rade protivno interesu svojih građana, a u skladu sa željama privatnih kompanija i pojedinaca koji bi da ekspolatišu naša javna dobra? Mreža akademske solidarnosti i angažovanosti MASA Inicijativa Pravo na vodu Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu RERI Organizacija za očuvanje prirode i životinja – OSNA Organizacija za političku ekologiju Polekol u ponedeljak, 08.11.2021. godine od 12 časova održaće konferenciju za štampu pod nazivom „Ispod površine: Javno mnjenje o vodi i životnoj sredini“ na kojoj će predstaviti rezultate istraživanja stavova stanovništva o navedenoj temi.
Na globalnim pregovorima o klimi u Glazgovu predstavljao nas je Predsednik Republike Srbije sa proklamovanom odlučnošću da se krene putem realizacije tzv. „zelene agende“ i porukom da „ako čovečanstvo izgubi bitku za životnu sredinu, neće ništa ostati za našu decu“. U Srbiji su ugrožavanje vodnih dobara i zagađenje životne sredine u poslednjih nekoliko godina postali jedna od najvažnijih pitanja koje brinu i mobilišu stanovništvo. Iscrpljujući mehanizme institucionalnog delovanja, širom žemlje niču inicijative i borbe, a ekološke organizacije se okreću građankama i građanima za podršku. Nakon dugog perioda nebrige i zanemarivanja, sa najvišeg političkog vrha stižu različite poruke – od relativizacije nivoa zagađenja, preko opravdanja zagađenosti posledicama ekonomskog rasta, do najava potpunog zaokreta ka zaštiti životne sredine kao prioritetu. Zanimalo nas je kako javnost zaista vidi ovu temu i zato smo uz podršku agencije ProPozitiv izradili istraživanje javnog mnjenja koje ćemo predstaviti na konferenciji. Neka od pitanja na koje ćemo dati odgovor jesu: ➔ Kako građani/ke ocenjuju zagađenje životne sredine i vodnih dobara, koji su po njima najveći problemi a šta vide kao rešenja? ➔ Ko je po njima najodgovorniji za zagađenje a kome najviše veruju? ➔ Kako delaju a kako se informišu? Na ova, i druga pitanja odgovore će dati govornici/ce: ● Iva Marković, Organizacija za političku ekologiju Polekol ● Vujo Ilić, Institut za filozofiju i društvenu teoriju ● Dina Đorđević, Centar za istraživačko novinarstvo Srbije Moderatorka: Žaklina Živković, Organizacija za političku ekologiju Polekol
Hitno obustaviti privatizaciju Instituta Jaroslav Černi!
Kvalitetne naučne analize i stručna rešenja u oblasti upravljanja vodama od neprocenjivog su značaja za celo društvo imajući u vidu rastuću opasnost od prirodnih pojava, promene klime, (suše i poplave) i ljudskog nemara (zagađenja vode, vazduha i tla). Kombinovane sa nekontrolisanom eksploatacijom, nelegalnim privatizacijama, otimanjem vodnih i drugih prorodnih dobara, ove opasnosti mogu izazavati katastrofu. Visoki procenat vodovoda u Srbiji ima vodu koja koja ne ispunjava standarde za piće, više od trećine vode izgubi se u mreži za distribuciju, a visok procenat stanovništva, naročito u prigradskim i ruralnim oblastima, nema uopšte pristup zdravoj pijaćoj vodi. Gradske i industrijske otpadne vode bez prešišćavanje zagađuju vodotokove. Po stepenu i kvalitetu prečišćanaja otpadnih voda Srbija je na začelju u Evropi, dok u isto vreme državni vrh, za buduća postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) uslovljava primenu prevaziđenih, prljavih tehnologija i angažovanje unapred poznatog izvođača za izvođenje većine tih radova. Preduslov za očuvanje i održivo upravljanje vodnim dobrima uz uvažavanje ljudskih prava u toj oblasti jesu stručne organizacije sa dokazanom reputacijom, profesionalnim integritetom, poslovnom etikom, kao i nezavisni stručnjaci koji nude profesionalno korektna i održiva rešenja. Oni treba da rade nepristrasno, u uslovima bez pritisaka i bez zakulisnih mešanja, netransparentnih kriterijuma i ostalih elemenata korupcije širih razmera. Nažalost, svedočimo da se ignorišu nedavno dostavljena stručna mišljenja vodećih naučnih instutucija o projektima na kojima se trenutno radi. Veliki broj najznačajniji hidrotehničkih objekata i vodoprivrednih sistema na prostorima bivše Jugoslavije kao i u velikom broju zemalja u svetu, izgrađeni su u prethodnim decenijama uz učečće stručnjaka iz Instituta „Jaroslav Černi“ (IJČ) u sadaradnji sa vodećim naučnim institucijama i priznatim stručnjacima u zemlji. U poslednjih nekoliko godina svedoci smo drastičnog srozavanja kvaliteteta infrastrukturnih sistema, kvaliteta životne sredine, naročito vode i vazduha. Ovo je dobrim delom izazvano urušavanjem nezavisnosti i stručnog nivoa vodećih planskih i projektantskih institucija i organizacija, koje su primorane da rade po diktatu, na osnovu stručno nepotvrđenih kriterijuma. Poslove koje finansira država dobijaju samo “podobne” ili anonimne novoformirane organizacije, koje nejasne kvalifikacije nadomešćuju visokim stepenom servilnosti. Takva sudbina, u poslednjih nekoliko godina, nije zaobišla ni IJČ koji je nedavno odobrio nekoliko stručno neprihvaljiih rešenja, a primer za to je i gradnja na zaštićenom Makiškom izvorištu pitke vode. U IJČ je trenutno u toku razrada nekoliko projekata sumnjive svrhe. Primer je recikliranje projekta postrojenja za preradu otpadnih voda (PPOV) za Beograd u Velikom Selu, po prevaziđenoj, zastareloj i preskupoj, prljavoj tehnologiji. Umesto da se radi po savremenim, ekološki superiornijim, energetski efikasnijim, daleko jeftinijim, a za javno zdravlje mnogo kvalitetnijim tehnologijama, donosioci odluka su netransparentno, nezakonito, preuzeli na sebe izbor tehnologija što je optimizacioni posao profesionalnih projektanata i nije isti za sve gradove. Takođe, direktnim nametanjem jednog izvođača, građani Srbije moraće da vraćaju višetruko veće sume kredita kroz javne budžete. Inicijalno procenjena vrednost potrebnih investicija u sistem kanalizacije i PPOV za sve gradove u Srbiji od strane ekspertske grupe koju je finansirala EU, drastično se povećava, bez neophodne stručne analize, tako da je već dostigla 4 do 5 puta veću sumu. Za potrebe dnevne politike taj se iznos dalje proizvoljno povećava, kako bi “invsticije u ekologiju” zvučale što impresivnije. Vrlo šokantna je početna cena privatizacije IJČ. Poređenja radi, za Nacionalni stadion planira se izdvajanje oko 250 miliona evra (takođe u zoni izvorišta pitke vode na Surčinskom polju), a najvažniji javni naučni institut iz oblasti vodoprivrede nudi na “rasprodaji” za 2.5 miliona evra (1% investicije za stadion). Plašimo se da se ovom privatizacijom, do nedavno jedne od retkih preostalih nepristrasnih institucija, otvara prostor da IJČ bude primoran da razradjuje i potpisuje projekte i rešenja koja nepristrasna struka sa sopstvnim integritetom i profesionalnm etikom u regularnim okolnostima i zakonskim procedurama nikada ne bi prihvatila. Privatizacija neće rešiti nagomilane probleme urbane vodne infrastrukture, vodoprivrede, životne sredine, niti samog IJČ, već će ih višestruko zakomplikovati. Umesto javnog interesa, stručno znanje će da se stavi u funkciju privatnog profita, po svemu sudeći netransparentnog vlasnika iz koga se kriju još manje poznati stvarni donosioci odluka. Ovakvom politikom će se dodatno erodirati integritet struke i ugroziti pravo svih stanovnika na zdravu pitku vodu i životnu sredinu. Narod Srbije to ne zaslužuje i ne prihvata. Ulog je suviše velik i višestruko opasan za nekoliko narednih generacija. Na osnovu gore iznetih agrumenata tražimo da se proces privatizacije Instituta Jaroslav Černi obustavi a da donosioci odluka u Srbiji stvore uslove da institut može da posluje po regularnim tržišnim uslovima u kojima se ulaganja u vodne/ vodoprivredne sisteme realizuju u skladu sa stvarnim potrebama i ekonomskim mogućnostima društva, a troše uz poštovane pravila struke i poslovne etike. Na taj način Institut treba nesmetano da nastavi da radi, u korist javnog dobra i interesa građana Srbije. Pozivamo vas da nam se javite i podržite ovaj Apel! Oktobar 2021 godine Povodom poziva koje je Ministarstvo privrede Republike Srbije objavilo radi prodaje kapitala Instituta za vodoprivredu „Jaroslav Černi“ AD, Mreža za akademsku solidarnost i angažovanost (MASA), inicijativa Pravo na vodu, Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) i Organizacija za očuvanje prirode i životinja (OSNA) organizovaće konferenciju za štampu 01. 11. 2021. godine u Velikoj sali Medija centra (Terazije 3, 11000 Beograd) od 14 časova.
Ove organizacije uputile su apel stanovništvu, a posebno stručnoj i akademskoj javnosti da se usprotive privatizaciji i ustanu u odbranu javnog interesa, kvaliteta vode i prirodnih dobara radi održive budućnosti javnog zdravlja stanovništva Srbije. Kvalitetne naučne analize i stručna rešenja u oblasti upravljanja vodama od neprocenjivog su značaja za celo društvo imajući u vidu rastuću opasnost od prirodnih pojava, promene klime, (suše i poplave) i ljudskog nemara (zagađenja vode, vazduha i tla). Kombinovane sa nekontrolisanom eksploatacijom, nelegalnim privatizacijama, otimanjem vodnih i drugih prirodnih dobara, ove opasnosti mogu izazvati katastrofu. Preduslov za očuvanje i održivo upravljanje vodnim dobrima uz uvažavanje ljudskih prava u toj oblasti jesu stručne organizacije sa dokazanom reputacijom, profesionalnim integritetom, poslovnom etikom, kao i nezavisni stručnjaci koji nude profesionalno korektna i održiva rešenja. Na konferenciji za štampu predstavićemo apel kao i argumentaciju za zaustavljanje ovog procesa i zaštitu instituta. Pozivamo vas da nam se pridružite da zajedno dignemo glas i apelujemo protiv ovakvog štetnog procesa, za korist čitavog društva. Govornici/ce:
The Green Horizons Academy is an educational programme that aims to expand the imaginary of the broad green movement towards the alternative livable future across Europe. This year’s Green Horizons Academy’s main topic is building a successful narrative around green values that resonates with the broad public, therefore its title - THE GOOD STORY. Addressing the climate crisis and environmental issues is a home ground for the greens, still, we need to be better equipped for the forthcoming battles of narratives, where everyone is “playing the green card”. The Academy is a space for theory and practice that can serve both political actors, to step into closer communication with the people, and citizens, to politicize the growing environmental struggles. The time has come for the green-left forces to create a cultural uprising, painting our views as possible, tangible, and popular! From the academic field of political theory to the environmental activists and new movements, the Green Horizons Academy will present, discuss, and articulate democratic, feminist, sustainable and just alternative story! The programme will be held in a hybrid model, where selected participants are in physical space, and evening sessions are live-streamed for the public on Facebook page of Polekol. Language of the event is BCS and English, and translation will be provided for following on Zoom. The Green Horizons Academy is organized by the Green European Foundation with the support of Polekol, and with the financial support of the European Parliament to the Green European Foundation. Friday, October 15
Saturday, October 16
Sunday, October 17
Povodom vesti da je Ministarstvo privrede Republike Srbije oglasilo javni poziv radi prodaje kapitala Instituta za vodoprivredu „Jaroslav Černi“ AD, inicijativa Pravo na vodu poručuje da je to nedopustiv potez s obzirom na važnost i značaj nezavisnosti ovakve institucije. Pravo na vodu upućuje apel stručnoj i akademskoj javnosti da se usprotive privatizaciji i ustanu u odbranu javnog interesa i prirodnih dobara radi održive budućnosti građanki i građana Srbije.
Kvalitetne naučne analize i stručna rešenja u oblasti upravljanja vodama od neprocenjivog su značaja za celo društvo imajući u vidu narastajuću opasnost od klimatskih promena, suša i poplava, zagađenja i preterane eksploatacije, kao i tendenciju otimanja i privatizacije vodnih dobara. Jedini saveznik u borbi za očuvanje ovog, za život neophodnog, prirodnog dobra i ljudskog prava jesu nezavisni stručnjaci koji nude održiva rešenja. Svi najznačajniji hidrotehnički objekti i sistemi na ovim prostorima izgrađeni su uz pomoć stručnjaka iz instituta „Jaroslav Černi“. Svedoci smo gaženja institucija i stručnog mišljenja na svakom koraku, što nije zaobišlo ni ovaj institut. Njegovo loše održavanje i finansijsko stanje oslikava odnos koji nosioci najviših javnih funkcija imaju prema javnom dobru. Da je to tako, govori nam i činjenica da se za Nacionalni stadion izdvaja oko 250 miliona evra (koji se takođe planira u zoni vodoizvorišta na Surčinskom polju), a najvažniji javni naučni institut iz oblasti vodoprivrede rasprodaje za 2.5 miliona evra. Privatizacija neće rešiti nagomilane probleme, ni životne sredine niti samog instituta, već ih samo produbiti, jer će stručno znanje staviti u funkciju privatnog profita umesto javnog interesa. Ovakvim politikama će se dodatno ugroziti pravo svih nas na vodu, za koje su građanke i građani sve češće primorani da se bore širom Srbije. |