Zaštita životne sredine je u Srbiji do sada bila na marginama politike. Dugotrajan nemar, bezakonje i neodgovornost nosilaca javnih funkcija na svim nivoima, doveli su nas do toga da je naša zemlja jedna od najzagađenijih u Evropi.
Državne institucije umesto da sprovode propise i štite javni interes, otvoreno se stavljaju u zaštitu ekonomskih interesa bahatih pojedinaca. Zagađivači su razvili svest o nepostojanju posledica za svoje postupke, pa se u skladu sa time i ponašaju. Strategije zaštite životne sredine, i kada postoje, ne sprovode se. U poslednjoj deceniji, sve vlasti, na svim nivoima, bez ikakvih posledica su nenamenski potrošile više od pola milijarde evra koje su bile namenjene zaštiti životne sredine. Ozbiljna ulaganja u infrastrukturu, pošumljavanje i zaštitu prirode čekaju bolja vremena već trideset godina. Budućnost sveta u kojem živimo nije svetla. Ekonomske krize izazvane sistemskom pohlepom, društvene krize izazvane nemilosrdnom eksploatacijom ljudi i prirode, klimatske promene, nedostatak pijaće vode, nepogode u poljoprivredi, pandemije, već su postale deo naše svakodnevice, a u budućnosti možemo samo očekivati da se stanje pogorša. Zato brinemo da li će se naša zemlja i naše društvo, u stanju u kakvom se nalaze, izaći na kraj sa ovim problemima. Alternativa može biti samo ozbiljna politika održivog razvoja, koja nije samo „ukras na reveru“, već pokretač promena, koji prožima sve društvene oblasti – privredu, poljoprivredu, energetiku, obrazovanje, kulturu, socijalnu politiku. Potrebna nam je politika koja će transformisati celo društvo u pravcu održivosti, pravičnosti, solidarnosti, cirkularne ekonomije, dugoročnog planiranja, gde će se zaštita životne sredine biti neupitni javni interes, a ne deo marketinga, biznis šema, ili političkog oportunizma. Kao odgovorni i zabrinuti građanke i građane Srbije, zahtevamo od svih državnih institucija, političkih i društvenih elita, hitno rešavanje problema u životnoj sredini. Zahtevamo: Poštovanje Ustava i postojećih zakona u oblasti zaštite životne sredine! Zahtevamo Ustavom zagarantovano pravo građanki i građana Republike Srbije na zdravu životnu sredinu; strogu i doslednu primenu zakona i standarda koji omogućuju ovo pravo, sudsko procesuiranje i kažnjavanje svi kojih uništavaju reke i šume, koji zagađuju vodu, vazduh i zemljište, koji uništavaju zaštićene vrste i njihova staništa - kao pojedinci i posebno kao kompanije. Da sve institucije rade u javnom interesu i u skladu sa voljom stanovništva, bez političkih i interesnih pritisaka, a da zaposleni u tim institucijama snose profesionalnu odgovornost za nečinjenje ili štetno postupanje. Sa tim u vezi, tražimo smenu nadležnih u svim institucijama za zaštitu životne sredine zbog nečinjenja, i postavljanje stručnih i kredibilnih ljudi na njihova mesta. Usklađivanje propisa sa najvišim standardima zaštite životne sredine! Zahtevamo da se izmenama Zakona o proceni uticaja, Zakona o strateškoj proceni uticaja i drugih propisa proširi lista projekata za koje se mora ili može zahtevati izrada studije o proceni uticaja na životnu sredinu, uključujući i primenjena geološka istraživanja, da se spuste propisani kapaciteti za izradu studije i jasno odrede propisane mere zaštite životne sredine u slučaju da izrada studije nije potrebna. Izmenama Zakona o strateškoj proceni uticaja treba uvesti kazne u slučaju da nije postupljeno u skladu sa Zakonom. Tražimo izmene Zakona o budžetskom sistemu koje će vratiti namenski karakter ekološkim naknadama i naknadama za zakup poljoprivrednog zemljišta, kao i da se sprovedu kazne za nenamensko trošenje; da se Zakonom o budžetu sredstva republičkog Zelenog fonda znatno uvećaju, da se izmeni Pravilnik o obrascu programa korišćenja sredstava budžetskog fonda i izveštaj o korišćenju tih sredstava, da se povećaju kapaciteti inspektorata, da se ulaže u javne institucije koje vrše stručne analize, istraživanja i monitoring stanja životne sredine. Zbog manjka prakse, neophodna je edukacija sudija i tužilaca u oblasti zaštite životne sredine i zastite prirode, kako bi se izbegao voluntaristički pristup kada su u pitanju prekršaji iz ove oblasti. Tretirati korupciju u zaštiti životne sredine kao zasebnu i oblast od posebnog značaja u svim antikorupcijskim strategijama i planovima. Učešće građanki i građana u pitanjima zdrave životne sredine! Tražimo da se za projekte koji imaju značajan efekat na životnu sredinu i zdravlje stanovništa, osim informisanja, koriste različiti oblici demokratskog i direktnog odlučivanja kako bi građani imali poslednju reč u ovim procesima. Neophodna je veća integracija lokalne zajednice pri upravljanju zaštićenim područjima. Posebno se protivimo nelegalnim i nelegitimnim takozvanim javnim raspavama o brojnim planskim dokumentima tokom pandemije na kojima nije omogućeno učešće javnosti. Zahtevamo da se aktiviraju i dalje jačaju postojeći mehanizmi za praćenje i zagovaranje u sferi javnih politika i planova, uključujući i praćenje primene rodno i socijalno odgovornog budžetiranja u finansiranju zelene agende. Informisanje i obrazovanje o zaštiti životne sredine na svim nivoima! Tražimo da se dosledno sprovodi Arhuska konvencija i da se stanovništvo blagovremeno i aktivno informiše o stanju životne sredine putem javnih servisa i medija, kao i drugim sredstvima javnog informisanja. Vaspitanje i obrazovanje za zaštitu životne sredine ima važnu ulogu u promeni odnosa čoveka prema okolini i ono treba da predstavlja ozbiljnu strategiju koja se razvija od predškolskog uzrasta i traje čitav život. Samo tako se razvija odgovoran odnos prema okruženju u kom živimo. Zahtevamo da se uspostave novi i dalje unaprede postojeći programi za obrazovanje mladih i odraslih o uticaju klimatskih promena i zagađenja životne sredine, kao i o održivom razvoju na svim nivoima obrazovanja. Zahtevamo ekološki program na javnom servisu Republike Srbije, na kom će se redovno obaveštavati javnost od strane stručne javnosti i aktivista o stanju na terenu, i na taj način osigurati tačne i potpune informacije kako bi se uticalo na svakog pojedinca da promeni odnos prema prirodi. Uspostaviti obavezno obaveštavanje stanovništva u MZ na kojima se planira izgradnja nekih postrojenja, koji mogu doprineti značajnom smanjenju kvaliteta života stanovništva. Zahtevamo od Agencije za zaštitu životne sredine da napravi platformu koja će sadržati sve najznačajnije informacije o kvalitetu životne sredine u Srbiji, na način koji je građanima jasno razumljiv i lako dostupan. Takođe tražimo od Agencije da unapredi svoj sistem monitoringa kvaliteta vazduha i proširi mrežu mernih stanica širom Srbije, kako bi svi stanovnici imali pravovremene i kredibilne informacije. Zaštitu prirode! Tražimo da se novim Zakonom o zaštiti prirode promeni model upravljanja zaštićenim područjima tako da se poveća ukupna površina pod zaštitom, kao i površine u prvom stepenu zaštite i obezbedi suštinsko sprovođenje mera i adekvatno finansiranje zaštite prirode. Zahtevamo da se apeli i upozorenja organizacija i svih građana i građanki sa terena uzimaju ozbiljno i pravovremeno. Neophodna je jača saradnja upravljača zaštićenih područja i lokalne zajednice kroz predstavnike udruženja građana. Potrebno je utvrditi model kontrole rada čuvarskih službi u okviru zaštićenih područja. Saveti zainteresovanih strana koji se pominju u Zakonu o nacionalnim parkovima kao obavezni, moraju imati ne samo savetodavni karakter, nego da se bez saglasnosti Saveta ne mogu usvajati planovi upravljanja i godisnji programi upravljanja zaštićenim prirodnim dobrima, kao ni izveštaji o ostvarivanju godišnjih programa i desetogodišnjih planova. Štaviše, ovakav model treba primeniti i u upravljanju svim drugim zaštićenim dobrima. Zaštita svih šuma, obustava seče u zaštićenim područjima i pošumljavanje! Izmenama Zakona o šumama mora se utvrditi obavezna izrada planova pošumljavanja na svim nivoima, prioritetno autohtonim vrstama. Neophodna je zakonska obaveza da se deo poljoprivrednog zemljišta izdvoji za pošumljavanje. Pošumljavanje je posebno urgentno u Vojvodini i drugim ogoljenim delovima Srbije, pored puteva, oko izvora zagađenja, radi ublažavanja udara vetra i radi sprečavanja različitih tipova erozije. Zahtevamo održivo šumarstvo blisko prirodi kao deo strategije borbe protiv klimatske krize. Tražimo da se gazdovanje šumama promeni na način da prioritetna funkcija šuma ne bude proizvodno-ekonomska, već da namena šuma bude zaštitna, ekološka, biološka i kulturna. Dok se ovo ne sprovede potrebna je hitna obustava komercijalne seče šuma u zaštićenim područjima i najstroža kontrola neplanske seče. Obustavu izgradnje i reviziju štetnih projekata MHE! Tražimo moratorijum na izgradnju derivacionih MHE na celoj teritoriji Srbije i brisanje svih lokacija iz prostornih planova, do preispitivanja novog katastra MHE koji mora biti stavljen na uvid javnosti i prihvaćen od strane naučne zajednice i iz oblasti ekologije, zaštite životne sredine, zaštite prirode, ali i društvenih nauka. Momentalno bez izuzetka treba zabraniti izdavanje dozvola za sve MHE koje bilo kojim delom projekta ulaze u zaštićena područja, kao ona za koje se očekuje zaštita. Potrebno je preispitati sve do sada izgrađene projekte i izdate dozvole, kazniti one koji nisu poštovali zakon i procedure, i vratiti reke u stanje u kojem su bile pre izgradnje MHE o trošku investitora. Zahtevamo ukidanje državnih podsticaja za MHE kao načina finansiranja obnovljivih izvora energije. I u ovom pitanju, zahtevamo da lokalno stanovništvo učestvuje u donošenju odluka za izdavanje građevinske dozvole. Očuvanje vodnih dobara! Zahtevamo da se primeni odredba Zakona o vodama koja se tiče vode i vodnog zemljišta kao javnog i neotuđivog dobra. Tražimo da se hitno pristupi odredjivanju granica vodnog zemljišta i da se uskladi sa sa evidencijom katastra nepokretnosti Republičkog geodetskog zavoda od strane nadležnog ministarstv. Zahtevamo da se bez odlaganja sprovode uklanjanje objekata koji ugrožavaju obale, jezera, vodotokove i podzemne vode. Tražimo da se bespravno ograđivanje i privatizacija pristupa vodnim resursima oštro sankcioniše. Eksploatacija šljunka i drugih rečnih agregata mora se staviti pod kontrolu i naći na listi projekata za koje je obavezna studija o proceni uticaja na životnu sredinu. Država treba da garantuje snabdevanje domaćinstava kvalitetnom vodom za piće na neprofitnoj osnovi. Zakon o komunalnim delatnostima treba vratiti na pređašnje stanje, tako da se vodosnabdevanjem može baviti isključivo javni sektor. Gubici u mreži vodosnabdevanja moraju se višestruko smanjiti radi štednje dragocenog resursa. Pitka voda mora biti izuzeta iz komercijalizacije i treba obustaviti dalju prodaju izvorišta za eksploataciju u korist privatnog profita. Zahtevamo da se odmah obustavi privatizacija Instituta za vodoprivredu “Jaroslav Černi” i time spreči dalje urušavanje kredibiliteta nezavisnih instituta i laboratorija od nacionalnog značaja za očuvanje prirodnih dobara. Neophodno je osloboditi naučne radnike privatnih pritisaka, kako bi mogli da deluju posvećeno i u javnom interesu. Javna infrastruktura kanalizacije hitno se mora proširiti, a postojeća obnoviti. Zahtevamo da se postrojenja za preradu otpadnih voda grade po najsavremenijim dostupnim tehnologijama i uz punu transparentost. Poseban inspekcijski nadzor potreban je za industrijske otpadne vode, a postrojenja za preradu otpadnih voda moraju biti obavezan uslov za otvaranje fabrika svih kompanija. Tražimo dosledno sprovodjenje međunarodnog Protokola o vodi i zdravlju. Pored objekata hidroelektrana, zahtevamo da svi urbanistički projekti na ili u blizini vodotokova podležu odluci lokalnog stanovništva i prolaze rigorozne studije uticaja na životnu sredinu. Urbanizacija ne sme da se odvija u širim zonama vodoizvorišta, brana od poplava, niti osetljivih akavtičnih ekosistema. Zdrave urbane sredine! Zahtevamo da se zelenilo u urbanim sredinama proširi, da se ukupno poveća broj stabala i površine pod slobodnim zemljištem. Potrebno je da se slobodne površine koje u sadašnjem stanju vrše funkciju zelenila prevedu i pravno u namenu zelene površine i tako obezbede i za buduće generacije. Zahtevamo da se izbor biljnih vrsta za sadnju u surovim gradskim uslovima vodi osobinama otpornosti i štedljivosti, a da se gde god je moguće zasade ili obnove drvoredi. Tražimo da se u urbanom planiranju primenjuju načela održivosti, nasuprot trenutnom investitorskom urbanizmu. Tražimo povećanje broja javnih česmi i toaleta zarad održavanja javnog zdravlja i higijene. Zahtevamo da se javna saobraćajna infrastruktura uskladi sa potrebama mobilnosti i zaštite životne sredine, što znači smanjenje automobilskog i stimulisanje saobraćaja sa najvećim kapacitetom za prevoz putnika a najmanjim otiskom na životnu sredinu. Neophodno je ulaganje u izdvojenu pešačko-biciklističku infrastrukturu i uvođenje sistema javnih bicikala. Tražimo da se javni prevoz vrati iz ruku privatnika i postane slobodan, održiv i efikasan. Odgovorno upravljanje otpadom! Tražimo da se donese nova Strategija upravljanja otpadom za period 2020-2025. koja će sadržati sveobuhvatnu analizu postojećeg stanja i ispunjenosti ciljeva iz prethodne strategije, kao i jasan, realističan i sveobuhvatan plan za rešavanje nagomilanih problema u ovoj oblasti. Neophodno je da se smanji količina otpada koji se deponuje na divljim, ali i na legalnim deponijama, a da se poveća procenat ponovnog iskorišćavanja otpada i reciklaže. Tražimo uspostavljanje delotvornog sistema proširene odgovornosti proizvođača za sve vrste otpada, i u okviru njega uvođenje depozitnog sistema za ambalažu od napitaka. Uz izgradnju alternativa, tražimo da se Zakon o komunalnim delatnostima u delu kazni za nepropisno odlaganje, odnosno bacanje i spaljivanje otpada mimo za to ovlašćenih postrojenja dosledno sprovodi a da se te kaznene mere dodatno pooštre. Potrebno je da se razviju nacionalni standardi za sakupljanje farmaceutskog otpada (opasnog i neopasnog), kako bi se odredila precizna rešenja koja odgovaraju realnim potrebama Srbije. Pronaći i održivo, sistemsko rešenje za upravljanje i zbrinjavanje animalnog otpada, ambalažnog otpada od pesticida, medicinskog i drugog opasnog i neopasnog otpada koji sada završava na deponijama i direktno ugrožava zdravlje svih građaki i građana. Da dišemo čist vazduh! Prvenstveno, tražimo da izrada plana kvaliteta vazduha bude transparentna u celom procesu, uključujući stručnu i širu, zainteresovanu javnost, kako bi se što brže rešio ovaj gorući problem koji ima većina lokalnih samouprava u Srbiji. Potrebno je obezbediti pravovremene alarme i zdravstvene savete za sve građanke i građane u danima kada je vazduh opasan po zdravlje. Zahtevamo zaštitu osetljivih kategorija stanovništva, mladih i dece kroz privremeno zatvaranje institucija u kojima borave u danima ekstremnog zagađenja. Nužno je odustati od svih štetnih projekata, koji će dodatno zagaditi vazduh naših gradova, poput izgradnje novih termoelektrana. Ne želimo negativne uticaje zidanja megalomanskih građevina koje sprečavaju provetravanje gradova i uništavanje zelenila koje filtrira deo zagađenja. Ne dozvoliti izgradnju spalionica koje ne ispunjavaju kriterijume najbolje dostupne tehnike i zabraniti spaljivanje reciklabilnog i nesortiranog otpada. Kao cilj moramo postaviti prestanak korišćenja fosilnih goriva, posebno uglja, kao i razvoj obnovljivih izvora energije. Zahtevamo bolju kontrolu industrijskih zagađivača i insistiranje na najsavremenijim i najboljim tehnologijama za smanjenje emisija zagađujućih materija, bez izuzetka. Energiju dobru za sve! Zahtevamo izradu i usvajanje Nacionalnog energetskog klimatskog plana koji će propisati promene u energetici u cilju smanjenja emisije gasova „staklene bašte“ i smanjenja energetskog siromaštva; da se emiteri štetnih gasova kazne i efektivno smanje emisije, da se subvencije za prelazak na održivu proizvodnju i potrošnju energije zaista koriste za razvoj obnovljivih izvora energije, energetske efikasnosti i unapređenje infrastrukture, a ne za male hidoelektrane. Hitno je potrebno odlučno krenuti u tranziciju na obnovljive izvore energije, uz posebnu podršku građanskoj energiji, prozjumerima i energetskim zadrugama. Reformisati sistem podsticaja za obnovljive izvore energije tako da on održava ovu politiku. Tražimo urgentno smanjenje zagađenja iz individualnih ložišta, kroz standardizaciju uređaja za loženje, standardizaciju dostupnih goriva koja odlaze u prodaju, edukaciju stanovništva o korišćenju ekoloških goriva, ali i podršku najsiromašnijim kao odlučnu borbu protiv energetskog siromaštva. Zahtevamo kreiranje fonda za zamenu grejnih uređaja građana kako teret mera ne bi pao na već osiromašene građane, ali i radi stimulisanje poboljšanja energetske efikasnosti zgrada. Zahtevamo da svi projekti proizvodnje energije iz obnovljivih izvora prođu višestruku procenu ekološke održivosti. Osim za hidroelektrane i vetroparkove, ovo se posebno odnosi na proizvodnju biomase koja je održiva samo ukoliko se koriste postojeći lokalni otpadni materijali u poljoprivredi i nuspordukti drvne industrije. Potrebno je obezbediti sredstva za unapređenje energetske efikasnosti javnih i privatnih objekata. Raspodela sredstava mora biti socijalno osetljiva tako da građani i građanke koji su ugroženi energetskim siromaštvom budu prioritet. Ovakvim merama bi se smanjila i potrošnja energije i socijalne razlike. Rad termoelektrana do gašenja držati pod kontrolom, a to znači da se svi gasovi iz termoelektrana dovedu u granice normale zaštitom najnovijim elektrofilterima od PM čestica, zaštitom od oksida sumpora odsumporavanjem i zaštitom od oksida azota denitrifikacijom. Urediti pepelišta, njihovo odlaganje i obavezne sanacije i iskorišćenje tog pepela kako ne bi morali dalje da odlažemo i ugrožavamo zdravlje okolnog stanovništva. Sveobuhvatni održivi razvoj! Tražimo da se javne politike okrenu udruženom i hitnom intersektorskom radu na izgradnji društvenog i ekonomskog sistema zasnovanog na principima održivosti - jednakosti, zaštite prirode i zaštite životne sredine. Srbiji je neophodna Strategija održivog razvoja koja će se osloniti na ciljeve Agende 2030. Koji će se primeniti na nacionalnom, lokalnom i regionalnom nivou. Potrebno je revidirati postojeće i zaustaviti nove koncesije za vodne resurse, mineralna i rudna bogatstva kojima se rasprodaju prirodna dobra. Ova dobra pripadaju svim građanima Srbije, a daju se za minimalnu nadoknadu koja nije dovoljna da ni da sanira ekološku štetu koju ovakvi projekti prave. Ne ulaziti u nove megalomanske rudarske i druge poduhvate bez sveobuhvatne socio – ekonomske analize postojećeg stanja i alternativnih scenarija održivog razvoja, niti ih razvijati bez informisanja i pristanka od strane lokalne zajednice. Održivi razvoj mora da uključi privredu i poljoprivredu, posebno ruralni razvoj. Tražimo da se izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Zakona o podsticajima u poljoprivredi i pratećim godišnjim programima, znatno više podstiču mere kontrole kvaliteta zemljišta, mere podizanja zaštitnih pojaseva, a smanji intenzivna monokulturna proizvodnja. Neophodno je da se značajno povećaju iznosi za direktna plaćanja i mere ruralnog razvoja za organsku i tradicionalnu poljoprivredu, adaptaciju na klimatske promene, dobrobit životinja, promociju zdrave hrane. Potrebno je povećati organsku proizvodnju, sa posebnim osvrtom na ekološku proizvodnju u zaštićenim područjima, čemu bi konkretno doprinela posebna jedinstvena otkupna stanica za plasiranje proizvoda. Za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja neophodno je zastupanje interesa ugroženih i/ili marginalizovanih grupa, te svih onih koji su iz bilo kojih razloga onemogućeni/e da razviju svoje pune potencijale usled porekla, socio-ekonomskog statusa, opredeljenja, orijentacije, načina i/ili stila života. Uspostaviti delotvorni i transparentni pravni i normativni okvir za integraciju rodne perspektive u sve politike, programe i budžete vezano za klimatske promene i zaštitu životne sredine. To uključuje praksu i kapacitete za izradu rodne analize koja je integralni deo svakog plana, uključujući planove za vanredne situacije. Verujemo da do istinski održivog razvoja ne može doći u autokratskom društvu, bez iskorenjivanja nasilja, diskriminacije, represije, rasizma i isključivanja društvenih grupa. Pred zdravljem smo svi jednaki, svi imaju pravo na zdravu životnu sredinu! Objedinjeni zahtevi organizacija i inicijativa:
2 Comments
Organizacija za političku ekologiju Polekol i inicijativa Pravo na vodu organizovaće 26.03.2021. godine od 18 časova online prezentaciju publikacije i diskusiju pod nazivom „Energija za sve – doprinos pravednoj energetskoj tranziciji u Srbiji“. Diskusija će biti prenošena na Facebook nalogu inicijative Pravo na vodu.
Prijavite se za detalje na ovom linku: https://forms.gle/XXXXrdif8mFwXPgS9 Kako će izgledati tranzicija ka čistijim tehnologijama zavisi samo od nas. Upravljači energetskim sistemom u Srbiji već dugo uspešno izbegavaju pitanje demokratske kontrole nad javnim resursima. Osim uspostavljanja vladavine prava i jačanja institucija, neophodno je ustanoviti čiji su interesi zastupljeni u javnim politikama spram energetike, te ih usmeriti ka zajedničkim potrebama građana i građanki. Zato su istraživači organizacije za političku ekologiju Polekol izradili publikaciju na temu pravedne energetske tranzicije, koja će i biti predstavljena na događaju, pokušavajući da pokrenu i inspirišu diskusiju na nekoliko pitanja: - Može li biti energetske pravde u društvenoj nepravdi - Kome ide profit, a kome sleduju cevi - Šta su pravedne alternative dominantnom diskursu proizvodnje energije iz fosilnih goriva - Kakav je položaj a kakva uloga radnika u energetskoj tranziciji Želja nam je da ova publikacija i diskusija budu prilog preispitivanju potreba, ali ne u megavatima i kilovat-časovima, već u načinu upravljanja proizvodnjom, distribucijom i potrošnjom energije. Na ova pitanja ali i mnoga druga odgovor će pokušati da daju govornici:
Celokupnu publikaciju možete pronaći ovde: Energija za sve nas - doprinos pravednoj energetskoj tranziciji u Srbiji. Istraživanje i diskusija su podržane od strane Fondacije za otvoreno društvo Srbija. Ujedinjene Nacije proslavljaju 22. marta 2021. Svetski Dan Voda. Zvanična tema tog dana je “Ceniti vodu”, naslov koji bi trebalo da pozove na uzbunu: samo je mali korak između ideje vrednosti i ideje cene! Ipak, dodeljivanje finansijske vrednosti Prirodi je rastući fenomen, koji je upravo kulminirao stavljanjem na listu derivata na berzi najvažnijeg elementa za čovečanstvo i život: vode. Stavljanje vode na tržište robe: zločin protiv života! 7. decembra 2020. godine, najveća svetska berza finansijskih derivata, CME Group, pokrenula je prvo tržište fjučrsa na vodu. Investitori i špekulanti sada mogu da se kockaju sa cenom vode u Kaliforniji. U teoriji, terminski ugovori treba da omoguće borbu protiv nestabilnosti cena i pruže sigurnost poljoprivrednicima. Ali stvarnost je jasno pokazala suprotno. Uticaji „tržišta vode” već sprovedeni u nekoliko zemalja su katastrofalni. U Čileu se reke prodaju na aukciji, a kupuju ih milijarderi koji koriste vodu za masovno navodnjavanje avokada ili snabdevanje rudnika, dok milioni ljudi pokušavaju da prežive, široko rasprostranjenu sušu izazvanu otimanjem vode. U Australiji je tržište vode, koje bi trebalo da podrži ekonomiju i istovremeno spreči rasipanje vode, na kraju podstaklo investitore i poljoprivredne industrije da špekulišu, na osnovu prognoza u vezi sa nestašicom i budućim cenama vode, na štetu malih poljoprivrednika i njihovog pristupa vodi. Zagađenje, prekomerna eksploatacija, komodifikacija, grabež, poremećaj ciklusa ... Svi ovi pritisci već se vrše na vodene ekosisteme zbog našeg produktivističkog modela razvoja. U kontekstu ove široko rasprostranjene vodene krize, kvalitetna voda je sve traženija, a sve ređa: idealna je finansijska investicija za špekulante, jer je svima potrebna za život i ništa je ne može zameniti. Milijarde ljudi još uvek su lišene ljudskog prava na vodu, a milioni malih poljoprivrednika već imaju velike poteškoće u pristupu vodi. Tretiranjem vode kao finansijskog instrumenta ili derivata otvaraju se vrata masovnim špekulacijama i visokim cenama vode pogodujući najmoćnijim ekonomskim akterima. Komodifikacija vode takođe dovodi do povećanog rizika značajanog porasta monokulturnih useva ili žrtvovanja zemljišta za ekološke zločine izazvane agrobiznisom i ekstraktivizmom, što je ekonomski i finansijski mnogo atraktivnije za špekulante. Na ovom unosnom tržištu potrebe ljudi i Prirode nisu prioritet. Budući da je voda izvor života, ne može se smatrati robom, niti finansijskim ulaganjem ili predmetom nagađanja (špekulacija). Obzirom na pretnje koje predstavljaju pandemija i klimatska kriza, ovo moramo što pre shvatiti. Dopuštanje tržištima da diktiraju način distribucije i upravljanja vodom je neprihvatljivo s obzirom na ljudska prava i krajnje je neodgovorno s obzirom na strašnu ekološku i zdravstvenu situaciju u svetu. Zaštitimo vodu, naše zajedničko dobro Iako su UN priznale ljudsko pravo na vodu pre više od deset godina, poziv za buđenje je sada neophodan. Da bi pravo na vodu postalo stvarnost za sve, moramo odbiti ovu čisto ekonomsku i materijalisticko upotrebnu viziju vode. Na brojnim teritorijama ispituju se alternativne politike o vodama potkrepljene poštovanjem ekosistema od kojih zavisimo. Širom sveta ljudi se organizuju kako bi im se priznalo pravo na vodu i zahtevaju njihovo puno učešće u politikama koje se odnose na slivove. Brojne zajednice osuđuju kontrolu vode od strane i za racun privatnih interesa i opiru se projektima koji ugrožavaju vodu u njihovoj zajednici. Drugi vrše pritisak na vlade da priznaju prava reka, glečera i jezera. Zato se ovog Svetskog dana voda udružuju organizacije i zajednice iz svih zemalja, u svoj našoj raznolikosti, da podsetimo ljude da je voda ljudsko pravo i zajedničko dobro. I dalje ćemo to izgovarati na svakom jeziku ako je potrebno: voda je život! Tvrdimo da ljudsko pravo nije uslovljeno sposobnošću ljudi da plate. Tvrdimo da se zajedničkim dobrom ne sme upravljati i kontrolisati tržišnim zakonima. Pozivamo javne vlasti da ispune svoje odgovornosti, usprotive se komodifikaciji života i preduzmu neophodne mere kako bi stavljanje vode na tržište roba bilo ilegalno. Takođe pozivamo sve ljude da traže svoje pravo na vodu, da odbiju kontrolu nad ovim za život bitnim elementom od strane finansijskih aktera, da zaštite ovo zajedničko dobro za život i da doprinesu njegovoj zaštiti za sadašnje i buduće generacije. Usudimo se da preispitamo svoj odnos sa vodom, jer život na Zemlji zavisi od toga! Celokupno saopštenje i spisak svih organizacija koje su podržale ovo pismo možete pronaći ovde. Prevod: Zoe Luijić, Earth Thrive Oko naših voda sve se više steže obruč zagađenja i otuđenja. Od vlasti do investitora, oni koji odlučuju, u vodi prepoznaju samo sredstvo za sticanje profita i recipijent otrova. Voda pripada svima nama, ljudima i prirodi. Zato Inicijativa „Pravo na vodu“ poziva sve da se priključe obeležavanju 22. marta, Svetskog dana voda. Želimo da zajedno pošaljemo poruku, da ne želimo dalje uništavanje i privatizaciju naših voda i sa kojim se sve problemima u Srbiji suočavamo. Zbog epidemiološke situacije, nećemo ugrožavati zdravlje i okupljati se u velikom broju, već predlažemo simboličnu akciju sa fotografijama koje ćemo zajednički objaviti na društvenim mrežama. Budite deo slagalice o vodi! Ideje za učestvovanje:
Kriza prouzrokovana virusom Covid-19 je dodatno istakla važnost pristupa čistoj vodi zarad higijene i javnog zdravlja. Pandemija se koristi kao izgovor za isključivanje velikog broja građana i građanki iz zakonom propisanih procesa učešća u izradi planskih dokumenata i zakona koji direktno utiču na naše vode a time i na kvalitet našeg života. Kako bi se zloupotreba upravljanja vodnim resursima olakšala, sprovodi se privatizacija Instituta za vodoprivredu Jaroslav Černi. Ova javna institucija od ogromnog značaja do sada je bila garant istinitom obaveštavanju stanovništva o stanju voda, a sada joj preti da završi pod upravom privatnika. Umesto stručnog i integralnog upravljanja vodnim resursima - atomizacija nadležnosti, institucija i preduzeća, te prepuštanje delatnosti privatnom sektoru, dovodi do kolapsa sistema. Širom Srbije kroz prste se gleda velikim korporacijama koje protivno zakonu i zdravom razumu ispuštaju toksične materije bez prerade u naše vode time trujući čitave ekosisteme. Zauzimaju se obale, zacevljuju se potoci, reke se dave u smeću. Jedino vodoizvorište glavnog grada, Makiško polje ugroženo je namerama da se na tom mestu izgradi stambeno poslovni prostor sa 800 000 kvadratnih metara megalomanskih projekata i metro koji će promašiti potrebe stanovništva grada. Kao posledica prenamene zemljišta na Makišu, jedna od poslednjih oaza prirode na Dunavu, ključno mesto za zdravlje čitavog rečnog ekosistema, Veliko ratno ostrvo moglo bi biti uništeno izgradnjom nove infrastrukture za crpljenje pijaće vode. Novi projekti izgradnje fabrika za prečišćavanje vode, koji imaju potencijal da reše dugogodišnji problem otpadnih voda u Beogradu sprovode se netransparentno, bez učešća javnosti uz veliko zaduživanje države i za nepoznate tehnologije. Dok se uz zaduživanja kod stranih banaka sprovode nepromišljeni projekti širom zemlje, javna vodoprivreda Srbije zanemarena je i ostavljena bez ulaganja. Za vodne inspektore novca nema, a preko 650.000 građana i građanki Vojvodine koristi vodu zagađenu arsenom, zabranjenu za upotrebu već 17 godina. Svetski dan voda je prilika da se ujedinimo i podignemo glas za odbranu prava na vodu. Preko vode do slobode! Za sve dodatne informacije ili pitanja slobodno nam pišite na [email protected] ili putem FB stranice Pravo na vodu. Doprinos žena u zaštiti životne sredine nezamenjiv je, ali nedovoljno priznat i vidljiv. Teret borbe nose uzbrdo, a posledice zagađenja trpe u podnožju sveta po meri muškaraca. Tražimo da dostojanstven život ljudi i dobrobit planete dobiju zasluženo mesto u prioritetima politika na svim nivoima i pozivamo sve žene da se aktivno uključe u izgradnju ovakvog društva. Bolji svet za žene je bolji svet za sve, uključujući i prirodu. Na žensku brigu za zdravlje, ravnopravnost sa drugim ljudima i zajedništvo sa drugim bićima, do skora se cinično gledalo kao na slabost, emotivnost, iracionalnu politiku nižeg reda. Danas, kada je otpor protiv zagađenja, privatizacije i uništavanja prirodnih javnih bogatstava postao pravo i obaveza svakog savesnog čoveka, ženska perspektiva nam je neophodna da bismo sem bunta - napravili/e i održivu promenu. Borile se za vazduh, šumu ili reku, žene su jednako angažovane na terenu, poseduju i stručnost i iskustvo, posvećene su preko granica koje im društvo nameće. Preuzimaju rizike i izložene su pritiscima i pretnjama uprkos tome što značajno slabije zauzimaju javni prostor u Srbiji, a još manje donose odluke. One znaju koliko je važno povezati stare i izgraditi nove ljude, kako teče komunikacija i kako se brišu sitnosopstvenički interesi zarad zajedničkog dobra. Ne bez razloga, u mnogim krajevima sveta devojke i žene predvode borbu za održivu budućnost. Žene su u većem riziku od posledica svih kriza u životnoj sredini, od lokalnog zagađenja do klimatskih promena. One ostaju gde su, staraju se o bolesnima, starima, nemoćnima. I kada nema hrane pripremaju obrok i kada nema vode brinu o higijeni. Na čelu fronta koračaju takođe i jer same dobro poznaju deblji kraj eksploatacije i nipodaštavanja koje priroda trpi zbog nezajažljivih apetita kapitalista, imperijalista i ostalih predatora. Međunarodni dan žena je praznik podsećanja na hrabre radne žene koje su izborile bolje uslove za sve nas. Ovaj 8. mart dočekujemo u pandemiji izazvanoj intenzivnim kolonizovanjem prirode i neodgovornim odnosom prema drugim vrstama. Krizu je produbilo dugoročno zanemarivanje nekomercijalih sistema javnog zdravstva i farmacije. Prethodne godine ogoljena je važnost nužnih osnovnih zanimanja svugde na planeti - od medicinskih sestara do prodavačica, većinu njih čine žene kojima dugujemo zahvalnost što naša društva ikako funkcionišu. Istovremeno, saterane u privatnu sferu u pandemiji, žene trpe tragično otežali teret partijarhata, od brige o ukućanima, bez vrtića i škola, do porodičnog nasilja. I zato ne želimo poklone i ruže, tražimo ono što svima pripada, čist vazduh i vodu, sačuvanu prirodu, zdravstvenu bezbednost, dostojanstvene poslove koji su dobri i za društvo i za prirodu. Politika brige nije zastareo ideal, ona mora biti naša budućnost! Socio-ekološka revolucija je nužna, njeno kormilo je naše polje borbe. Pozivamo sve žene, koleginice i drugarice, aktivistkinje neznane i znane, da se povežu u solidarnosti, i odlučno preuzmu aktivnu ulogu u očuvanju životne sredine. Pozivamo sve muškarce da ih u tome bezrezervno podrže i budu im dostojni saborci. Udružene žene, preko pobune do promene! Iva Marković, Organizacija za političku ekologiju Polekol/ Pravo na vodu Žaklina Živković, Organizacija za političku ekologiju Polekol/ Pravo na vodu Anđela Ruvidić, Pravo na vodu Katarina Lević, Pravo na vodu Jelena Ivković, Fondacija za mlade Obrenovca, Pravo na Vodu, Polekol Galina Maksimović, Rekonstrukcija Ženski fond Zorica Skakun, Kreativni aktiv novih avantura (KANA) Snežana Baralić Bošnjak, Ženska mirovna grupa Miljana Nebrigić, profesorka u muzičkoj školi Višnja Baćanović, Gender Hub Slađana Ljubičić, Združena akcija Krov nad glavom Novi Sad/ Ekološki front Novi Sad Marijana Mutavčieva, Centar za razvoj demokratskog društva Europolis/Ekološki front Novi Sad Ljiljana Konevski, Pokret gorana i centar volontera Pančevo Dragana Zirojević, inženjer geologije, Beograd Marija Ratković, Biopolis – Centar za biopolitičku edukaciju Bojana Tadić, nastavnica srpskog jezika i književnosti, Pančevo Daca Jović, Kreativni aktiv novih avantura (KANA) Jelena Visser, novinarka, Utrecht, NL Marijana Jović, Ženska mirovna grupa Jelena Lalić, vizuelna umetnica Ljiljana Ostojić, penzionerka Nađa Duhaček, Centar za ženske studije, Beograd Ivana Marković, Trag fondacija Ljubica Slavković, Centar za kulturnu dekontaminaciju Biljana Dakić Đorđević, Trag fondacija Dragana Arsić, Pokret "Odbranimo šume Fruške gore" i Udruženje za zaštitu šuma, Novi Sad Minja Nikolić, Savez mesnih zajednica Stare planine Natalija Stevanovič, bibliotekarka Beograd Jelena Višnjić, BeFem Kristina Cvejanov, Green Loop Tanja Popovicki, RES Fondacija Milica Dragićević, Združena akcija Krov nad glavom Novi Sad Nađa Bobičić, književna kritičarka i socijalistička feministkinja Nataša Milivojević, Svetska organizacija za prirodu-WWF Adria Nataša Jančić, Mini Eko Zona Marijana Demajo, Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije Biljana Maletin, Ženska platforma za razvoj Srbije Snežana Milčić, UG “Zajedno zajedno” Tatjana Obradović-Tošić, Kad Ona Vodi Milica Piletić, Sačuvajmo zelenu Zvezdaru Zoe Gudović, Ženergija Iskra Krstić, Mašina Milica Batričević, BeFem Aleksandra Čereković, Trag fondacija Irena Jovanović, Pobunjene čitateljke Tanja Ignjatović, Autonomni ženski centar Elena Petrovska, Zelena Omladina Srbije Marija Subašić, Ženska mirovna grupa Ksenija Radovanović, arhitektica i urbanistkinja Tea Nikolić, Šuma peva Ruža Helać, Vojvođanska zelena inicijativa Branislava Jovičić, Balkan Green Energy News Majda Adlešić, Ekokoncept Pogon Marica Stamenković, Odbranimo reke Stare planine Nikoleta Kosovac, LICEULICE Slavica Pantić, Lokalni odgovor Valjevo Tina Solar, Green Adventure Fruška gora Ljiljana Vujović, penzionerka i preduzetnica Maja Marošan Mihajlović, psiholog u OŠ, Pančevo Miroslava Mika Nikolić, Zelena Omladina Srbije Aleksandra Vukićević, emisija "Čekajući vetar", Radio Beograd 2 Marija Simić Savić, Ekomar Ivana Mladenović Sofronijević, Ekomar Dragana Đorđević, Univerzitet u Beogradu - IHTM Anastasija Stošić, studentkinja Nataša Komljenović, arhitekta, ekološki aktivista, Pokret Odbranimo šume Fruške gore Andrea Šaula, komunikolog Aleksandra Tomanić, Evropski Fond za Balkan Milica Manić, novinarka Marija Srdić, preduzetnica Natalija Stojmenović, Inicijativa za čist vazduh Slavica Čepić, pejzažni arhitekta Danijela Nestorović, advokat, UG Kotež Andrijana Spasov, Odbranimo reke Stare planine Zorana Antonijević, Kreativni aktiv novih avantura (KANA) Sanja Iguman, Za naš kej Iva Parađanin, novinarka Marija Pantelić, Empirija Nataša Gligorijević, Centar za održivi razvoj Srbije Snežana Dabović, dipl. matematičar Dunja Jovanović, Ffm podcast/Udruženje za održive inicijative Marija Radaković, Ffm podcast, Udruženje za održive inicijative Biljana Simonovic, Gradjanski inicijativa Sacuvajmo Liman od betona Ivana Jovčić, Centar za unapređenje životne sredine Bojana Minović, Sačuvajmo planinske reke Kraljeva Ana Svilar, Omladinska zona Duška Dimović, WWF Adria-Srbija Jelena Mrgić vanredni profesor, Odeljenje za Istoriju, Filozofski fakultet Ivana Dančetovič, ekološki pravnik Andrijana Milošev, Ekološki pokret Srbobran Zorica Radišić, biolog i aktivistkinja Nataša Milojević, Ženska mirovna grupa Aleksandra Popović, novinarka Dragana Katić, Udruženje Eko Heroj / Trash Hero Ljubinka Kaluđerović, penzionerka i aktivistkinja Srdić Marija, preduzetnica i aktivistkinja Jana Pavlović, sociolog i građanka Tanja Vukša, Centar za politike emancipacije Ivana Samardžić, arheološkinja i menadžerka u kulturi Aida Ćorović, aktivistkinja za ljudska prava Ana Džokić, KO GRADI GRAD Komentari i predlozi na Polazne osnove za izradu novog Zakona o obnovljivim izvorima energije1/13/2021 Polazeći od prava građanki i građana na zdravu i očuvanu životnu sredinu, zajedničkog cilja da Srbija bude klimatski neutralna država u kojoj se energija proizvodi na pravedan, savremen i održiv način, uzimajući u obzir i socijalne, ekonomske i ekološke principe, ali i polazeći od navoda iskazanih u Polaznim osnovama, da novi Zakon treba da bude usklađen sa nizom propisa i standarda EU koje je Srbija prihvatila, inicijativa Pravo na vodu i organizacija za političku ekologiju Polekol uputila je Ministarstvu rudarstva i energetike Republike Srbije set predloga i komentara.
U čak 23 predloga, ukazali smo na neprihvatljivo kratak rok za doprinos ovom važnom dokumentu za čiju diskusiju je odvojeno samo 12 dana u jeku novogodišnjih i božićnih praznika. Zakonski okvir Arhuske Konvencije definiše trajanje vremenskih perioda konsultacija sa javnošću: 45 dana za analizu relevantnih dokumenata i još 45 dana za pripremu komentara se smatra zadovoljavajućim vremenskim periodom. Tražimo da se svi planovi za podsticaje za obnovljive izvore energije prvo javno objave i prođu detaljnu javnu raspravu, a da se tek onda usvajaju i primenjuju. Sve subvencije za projekte štetne po životnu sredinu treba ukidati. Inicijativa Pravo na vodu i Polekol su takođe tražili da se novi podsticaji za male hidroelektrane potpuno odbace. Problem sa malim hidroelektranama treba rešavati prvenstveno u sistemu izdavanja relevantnih dozvola, kao i reviziji lokacija u novom Katastru koji je tek u izradi. Međutim, to može da potraje, pogotovo imajući u vidu trenutno stanje u kojem su male hidroelektrane često izuzete od postupka procene uticaja na životnu sredinu. Dalji podsticaji za male hidroelektrane vrlo lako rezultiraju negativnim stavom javnosti u vezi sa svim podsticajima za OIE. Ovo je nešto što svakako treba da se izbegne, jer se pogotovo mali proizvođači solarne energije i vetroenergije ne mogu razvijati bez podsticaja, a to nije u interesu pravedne energetske tranzicije, Kompletan dopis upućen Ministarstvu sa svim predlozima možete pronaći ovde.
U događaju su učestvovali stručnjaci i aktivisti iz oblasti zaštite prirode: Milan Ružić iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, profesor Predrag Simonović sa Biološkog fakultet Univerziteta u Beogradu, Bojana Minović, aktivistkinja inicijative Sačuvajmo planinske reke Kraljeva i Pavle Pavlović, turistički i planinski vodič, a razgovor je moderirala Iva Marković. Učesnici su publiku, koja je predavanje i diskusiju mogla da prati putem Zoom platforme i prenosa na Facebook stranici Pravo na vodu, uputili u prirodne vrednosti i lepote Kraljevačkog regiona kojima preti uništenje ako se izgradi preko 50 mini hidroelektrana predviđenih Prostornim planom grada Kraljeva. Deset postojećih MHE već su nanele neprocenjivu štetu ekosistemu ovog kraja. O značaju Kraljevačkog kraja između Goča i Golije za zaštitu životne sredine i očuvanje prirode Balkana i Evrope govori formalni stepen zaštite, kako je i naglašeno u najavi događaja. Naime, na ovoj teritoriji se nalaze specijalni rezervat prirode Goč – Gvozdac, park prirode Golija i rezervat biosfere Golija – Studenica, staništa stotina vrsta ptica i riba, uključujući i zaštićene biljne i životinjske vrste. Kako ističu aktivistkinje Prava na vodu, samo Brezanska reka ima oko 110 evidentiranih izvora vode: “Veliku vrednost imaju i vodotokovi koji nisu formalno zaštićeni, a koji čuvaju ekosistem čitavog kraja. Važnost se ne ogleda samo u prirodnim dobrima, već i značaju koje ove vode imaju za ljude koji žive pored njih, koji ih koriste za vodosnabdevanje, napajanje stoke i navodnjavanje njiva, ili za druge aktivnosti kao što su održivi turizam, planinarenje i odmor.”
Srbija ima relativno malu teritoriju, ali i veliki značaj za očuvanje nekoliko tipova potočmne pastrmke koji u njoj žive, objasnio je profesor. Ova vrsta je, nažalost, i najugroženija štetnim efektima MHE od svih ribljih vrsta u Srbiji. "Istraživanja su pokazala da su derivacione MHE umanjile populaciju pastrmki za 90% na svakom staništu pastrmke na kom su izgrađene", izjavio je Simonović, dodavši i da poštovanje zakonom propisanih procedura ne igra ulogu u očuvanju ribljeg fonda, budući da ekosistem i u tom slučaju po pravilu biva narušen. Simonović je objasnio mehanizam narušavanja staništa pastrmke na osnovu podataka iz istraživanja koje je prošle godine sproveo na nekoliko reka u okolini Kraljeva i Arilja zajedno sa kolegama dr Verom Nikolić, dr Ratkom Ristićem i dr Vukašinom Milčanovićem. U pitanju su na Gokčanica, Kolska, Sokolska i Brezanska reka, te Jošanica i Panjica.
Simonović je publici predstavio i slike sa terena, da bi skrenuo pažnju na očigledne probleme. U Kolskoj reci tako van cevi ostane oko 6 puta manje vode nego u njoj, a riblja staza je, mada izgrađena po propisima, u praksi za ribe neupotrebljiva. Uz to što većinu ribljih staza, čija izgradnja zahteva ozbiljniji naučno-tehnološki pristup, ne bi mogle da koriste ni kada bi pokušale, domaće pastrmke, za razliku od atlantskih, nemaju migratorni instinkt i u riblje staze i ne ulaze. "Naše pastrmke se kreću stotinak metara gore-dole", što obesmišljava taj kompenzatorni mehanizam za gubitke u populaciji koje izazivaju MHE. Ni drugi kompenzatorni mehanizam, poribljavanje, nije bolji. U svrhe poribljavanja je, recimo, izgrađeno jedinstveno mrestilište, sa namerom da se iz njega pastrmkom poribljavaju sve ugrožene reke u Srbiji. Međutim, "Svaki genofond pastrmke adaptira se na lokalnu reku i može biti sasvim drugačiji od genofonda prve susedne reke", što je vrednost koja se poribljavanjem gubi. Simonović je izjavio i da su iza ovakvih, očigledno nelogičnih odluka najčešće privatni finansijski interesi.
Simonović je kritikovao neke od retkih izvršenih i dostupnih studija uticaja MHE na životnu sredinu. Tako se u studiji koja se odnosi na jednu MHE na Goliji iznosi neosnovan zaključak da će "pastrmka bolje živeti u dubljoj vodi". Dok pomenutu studiju ne potpisuje biolog, nego građevinski inženjer, u publikaciji Hidroekološka studija mogućeg uticaja MHE “Lanište” na ekosistem Rupske reke mišljenje biolog iznosi mišljenje da će "pastrmka brže rasti i bolje živeti u manjoj količini vode koja ostane u koritu reke nakon stavljanja dela reke u cev jer će se manje mučiti i manje energije trošiti na plivanje", pri čemu se navodi da populacija neće pasti "ispod optimalnog smanjenja broja pastrmke", što je, upozorio je profesor, formulacija koji ne postoji u teoriji.
Umesto toga, Golija je izložena intenzivnom šumarstvu, divljoj gradnji i opasnosti da se na njoj izgradi ski-centar. "Izgradnja infrastrukture za skijalište bi zahtevala seču stoletne šume u kojoj žive najvrednije vrste na našim planinama", objašnjava Ružić. U pitanju su vrste koje sklonište traže u četinarskim, hladnim šumama kakvih ima samo nekoliko u Srbiji: “Ako to izgube mi ih trajno gubimo". Na Goliji, uz to, zbog klimatskih promena nema dovoljno prirodnog snega, pa bi morao da se pravi veštački. To bi u praksi bi zahtevalo da se većina izvora i rečica kaptiraju i usmere u veštačke akumulacije. Zbog seče šume i remećenja vodotokova došlo bi do drastične fragmentacije staništa, životinje bi se uznemiravale pratećim saobraćajem, a životnoj sredini bi škodio i otpad kakav druga skijališta u Srbiji neometano proizvode.
Ružić je zamerio i stručnim institucijama, fakultetima i institutima, sa izuzetkom Biološkog, što se ne zauzmu javno protiv devastacije Golije.
U toku programa pristigla je i vest iz publike da je procenat računa za struju koji se plaća na ime troškova za obnovljive izvore energije za narednu godinu povećan čak 5 puta. "Ako imamo u vidu da je za 6 godina Srbija kroz taj vid subvencija za OIE, od kojih nažalost većina odlazi na male derivacione HE, potrošila oko 105 miliona evra, u pitanju je alarmantna vest", upozorila je Iva Marković. U završnom delu događaja učesnici su prodiskutovali o tome kako bi trebalo da zamišljamo tranziciju ka obnovljivim izvorima energije budući da će politike koje se danas definišu imati dalekosežne posledice. Ovaj događaj organizovan je u okviru međunarodne kampanje Spasimo plavo srce Evrope. Inicijativa Pravo na vodu poziva vas na predavanje i diskusiju na temu zaštite prirode u okolini Kraljeva, Goča i Golije, sa osvrtom na poguban uticaj malih hidoelektrana. Događaj počinje u 18 časova u ponedeljak 21. decembra i organizuje se u okviru međunarodne kampanje Spasimo plavo srce Evrope. Prijave se vrše na sledećem linku: https://us02web.zoom.us/.../tZwtf...
Ugledni stručnjaci u oblasti zaštite prirode i posvećeni aktivisti pokušaće da nam približe prirodne vrednosti Kraljevačkog regiona i objasne šta je sve „na kocki“ ako se izgrade sve 52 mini hidrocentrale koje se nalaze u Prostornom planu grada Kraljeva, a od kojih je 10 već uspelo da se izgradi. O značaju Kraljevačkog kraja između Goča i Golije za zaštitu životne sredine i očuvanje prirode Balkana i Evrope govori formalni stepen zaštite, ali i posvećenost koju imaju lokalni ekološki aktivisti. Na njegovoj teritoriji se nalazi specijalni rezervat prirode Goč – Gvozdac, park priode Golija i rezervat biosfere Golija - Studenica, koji su zaštićeni upravo zbog vrednosti reka i potoka, šumskih sistema, biološke raznovrsnosti i pejzaža jedinstvene lepote. Ove predele naseljavaju stotine vrsta ptica i riba a dom su zaštićenim vrstama drveća i drugih biljnih i životinjskih vrsta. Samo Brezanska reka ima evidentiranih oko 110 izvora vode. Veliku vrednost imaju i vodotokovi koji nisu formalno zaštićeni, a koji čuvaju ekosistem čitavog kraja. Važnost se ne ogleda samo u prirodnim dobrima, već i značaju koje ove vode imaju za ljude koji žive pored njih, koji ih koriste za vodosnabdevanje, napajanje stoke i navodnjavanje njiva, ili za druge aktivnosti kao što su održivi turizam, planinarenje i odmor. Predavanje i diskusija će se održati putem Zoom platforme i uživo na Facebook stranici Pravo na vodu. Program: 18:00 – 18:40 Predavanje profesora Predraga Simonovića, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu 18: 40 – 19:30 Diskusija: - Milan Ružić, Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije - Profesor Predrag Simonović, Biološki fakultet - Bojana Minović, Sačuvajmo planinske reke Kraljeva - Pavle Pavlović, turistički i planinski vodič
Tokom trajanja epidemije u Srbiji, u nekoliko navrata smo ukazivali na nezakonitost sprovođenja (ranih) javnih uvida i javnih sednica Komisije za planove Skupštine grada Beograda i zahtevali obustavljanje ovih procesa i njihovo odlaganje do smirivanja epidemiološke situacije i ukidanja vanredne situacije. Komisija za planove i Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove uporno ignorišu na desetine opravdanih zahteva brojnih građanskih inicijativa, udruženja građana i strukovnih udruženja. U prilog tome, govori i jučerašnja simulacija javne sednice o PDR za deo Makiškog polja, na kojoj su obezbeđenje i policija sprečili ulazak zainteresovanim građanima u zgradu Sekretarijata, i onemogućili njihovo pravo da u ovom procesu učestvuju.
Podsećamo da je u uslovima vanredne situacije, kada je desetine hiljada građana hospitalizovano ili u samoizolaciji, i kada postoji opravdan rizik od zaraze učesnika u procesima učešća javnosti, svako održavanje istih je direktno kršenje Ustava i zakona Republike Srbije. Postupci koji se sprovode bez učešća javnosti su nezakoniti postupci i primeri su direktnog kršenja garantovanih prava svih građana da učestvuju u procesu donošenja odluka. Uprkos postojećim propisima Republike Srbije, Komisija za planove je odlučila da sebi dodeli prava i nadležnosti donosioca propisa, koja joj ni Ustav, niti ijedan zakon nije delegirao, te da u potpunosti prekrši važeće propise i njima propisane procedure sprovođenja javnih uvida i da samovoljno izmisli proizvoljnu proceduru koja u potpunosti suspenduje postojeće propisima definisane procedure i isključuje građane iz procesa izrade planskih dokumenata i odlučivanja o razvoju grada. Način sprovođenja javnih uvida i javnih sednica koji je Komisija za planove izmislila i počela da primenjuje počev od jučerašnje javne sednice o PDR za deo Makiškog polja oslikava ekstremno nepoštovanje javnog interesa, važećeg zakonskog poretka u ovoj državi i demokratskog upravljanja koji su dužni da neguju i promovišu. Posebno zabrinjava angažovanje policije, komunalne milicije i obezbeđenja koji građane sprečavaju da uđu u zgradu gradske uprave. Juče su značajne policijske snage smeštene u garažu gradske uprave sa očiglednom namerom da budu angažovane protiv građana koji su došli da ostvare svoje zakonom garantovano pravo. Zahtevamo od načelnka Policijske uprave za grad Beograd da objasni zašto su juče policijske snage bile smeštene u garažu zgrade u ulici Kraljice Marije br. 1 i šta je bio njihov zadatak? Svi (rani) javni uvidi i javne rasprave koje su održane tokom vanredne situacije moraju odmah biti poništene u cilju zaštite javnog interesa, vladavine prava i demokratije koja je postupanjem nosilaca vlasti u Srbiji suštinski ugrožena. Donošenje odluka na način koji krši i ograničava pravo građana da učestvuju je neustavno i nezakonito. Oni koji su u ovim procesima učestvovali, svesno kršeći zakone, moraju odgovarati zbog zloupotrebe javnih ovlašćenja, zarobljavanja države i institucija. Pozivamo širu javnost, stručnjake, druge organizacije i građane da se upoznaju sa opasnim presedanima koji se uvode i projektima koji se razvijaju na štetu svih nas, i da podignu svoj glas u odbrani javnog interesa i javnih dobara. U Beogradu, 16. decembra 2020. godine. Centar za kulturnu dekontaminaciju, Ministarstvo prostora, Regulatorni Institut za obnovljivu energiju životnu sredinu – RERI, Ne davimo Beograd, Organizacija za političku ekologiju Polekol, Beogradska otvorena škola, Inicijativa Pravo na vodu, Svetska organizacija za prirodu WWF Adria U situaciji pogoršane epidemiološke situacije, kada je broj potvrđenih slučajeva zaraze bolešću COVID-19 gotovo 8000 u poslednja 24 sata, i kada je hospitalizovano više od 7000 ljudi, nije moguće sprovoditi javne konsultacije i omogućiti učešće javnosti u procesu donošenja odluka.
Zahtevamo od Vlade Republike Srbije, nadležnih ministarstava, grada Beograda i drugih jedinica lokalne samouprave da, bez odlaganja, obustave sve postupke javnog uvida u planske akte i sve postupke procene uticaja na životnu sredinu, do ukidanja vanredne situacije. U uslovima vanredne situacije, kada postoji opravdan rizik od zaraze učesnika javnih konsultacija, neophodno je obezbediti dosledno poštovanje načela učešća javnosti koje je promovisano Zakonom o planiranju i izgradnji i Zakonom o zaštiti životne sredine. Postupci koji se sprovode bez učešća javnosti jesu protivzakoniti postupci i primeri su direktnog kršenja garantovanih prava javnosti da učestvuje u procesu donošenja odluka. Nakon smirivanja epidemiološke situacije i ukidanja vanredne situacije potrebno je omogućiti sprovođenje javnih konsultacija i javnih rasprava uz poštovanje svih epidemioloških mera, odnosno, u prostorijama gde je moguće održati bezbednu distancu i primeniti sve mere prevencije širenja zaraze. Posebno zahtevamo od grada Beograda da, bez odlaganja, obustavi postupke javnog uvida u nacrte planova detaljne regulacije za deo Makiškog polja i prostorne celine Kosančićev venac, jer ne postoje uslovi da se javni uvid sprovode u skladu sa zakonom. Ignorisanje ovih zahteva predstavljalo bi grubo kršenje demokratskih načela i direktno izlaganje građana rizicima od zaraze korona virusom. Udruženja i stručnjaci, potpisnici ovog apela, podržavaju slične inicijative drugih udruženja, pokreta i pojedinaca, smatrajući ih u potpunosti opravdanima. U Beogradu 3. decembra 2020. godine Beogradska otvorena škola, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Inicijativa Pravo na vodu, Ministarstvo prostora, Ne davimo Beograd, Organizaciju za političku ekologiju Polekol, Regulatorni Institut za obnovljivu energiju - RERI, WWF Adria |